Tramvaj zvan čežnja

Ljubavi radi posvećujem svoj rad na predstavi 'Tramvaj zvan čežnja' Miji Čorak Slavenskoj
Dinko Bogdanić

Tramvaj zvan čežnja poznat je mnogim generacijama. Prvo kao nagrađivana drama Elije Kazana iz 1947, s Marlonom Brandom u glavnoj ulozi, potom kao još popularniji film istog redatelja iz 1952, a onda i kao opera skladatelja i dirigenta Andre Previna iz 1995. Desetak godina nakon Previnove opere i hrvatski skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk, jedan od najsvestranijih umjetnika na hrvatskoj glazbenoj sceni, vratio se predlošku Kazanova djela da bi za njega napravio baletnu glazbu na libreto Sanje Ivić. Tarbukova je glazba stvarana u bliskome dosluhu s plesnim pokretima, a u strukturalnome pogledu predstavlja dobro promišljen i vješt kolaž različitih stilskih fragmenata ojačanih naknadnom intervencijom elektronike. Dramske tokove baletna priča sažima tako da lijepu, ali razmaženu i neurotičnu Blanche DuBois zatičemo kako sjedi na bolničkom krevetu, a pri tom joj se priviđaju i u navalama komešaju svi likovi iz njezina života. Liječnik preuzima skrb o njoj, ona se grči... Stavljaju joj luđačku košulju...

Balet Tramvaj zvan čežnja praizveden je u HNK Zagreb 2005, kada je za njegovu koreografiju Dinko Bogdanić dobio i Nagradu hrvatskog glumišta. Kostimografiju predstave potpisuje Dženisa Pecotić, a scenografiju Dinka Jeričević. U glavnim se ulogama izmjenjuju čak tri postave solista splitskog Baleta, pa ćemo tako u ulozi Blanche DuBois gledati Elenu Nikolaevu, Irinu Čaban Bilandžić i Albinu Rahmatullinu. Stanley Kowalski bit će Mircea Munteanu, Artjom Žusov i Ivan Boiko, a Stellu Kowalski utjelovit će Simona Caputo, Katerina Kuznjecova i Eva Karpilovska.