Elling

Stanlio i Olio (Oliver Hardy i Stan Laurel); Rosencrantz i Guildenstern (Hamlet); Vladimir i Estragon (U očekivanju Godota); Ratzo i Joe Buck (Ponoćni kauboj); Papillon i Louis Degas (Pappilon); Beavis i Butthead - flmski, literarni, televizijski, teatarski i animirani klub neobičnih prijatelja - dobiva i nove članove: to su Elling i Kjerl Barne u drami Elling Simona Benta. Nepotpunost i nesavršenost koju ovakvi muški prijatelji iskazuju kroz najčešće tragikomički nesporazum sa samima sobom te kroz simbiozu s ovim drugim - fascinantan su dio našeg zapadnjačkog kulturnog nasljeđa. Elling i Kjerl istodobno balansiraju između fatalizma i rezignacije, sve do očajničkih pokušaja da racionaliziraju svijet oko nas. Osebujni su, ali i sasvim prepoznatljivi, baš kao da žive u našem susjedstvu, kao da se njihova priča tiče upravo nas. Ova crna komedija Simona Benta, kazališna adaptacija istoimenoga romana Ingvara Amborsena, svjetsku je premijeru imala u Londonu 2007, a 2008. i nominaciju za prestižnu nagradu Olivier 2008. Norveški flm Elling, nastao također prema istoimenome romanu, bio je nominiran za Oscara 2002.