Kaćuše

Za budućnost koju već živimo teško da smo opremljeni bolje od zalutalih kaćuša

U maglovitoj budućnosti, u nekom rashodovanom muzeju na obali Dunava, žive tri sestre – Varja, Dunja i Gruša Makarov. Njihov je djed nekad davno doplavljen s Crvenom armijom i ostao. U ranom djetinjstvu tri su sirotice ostale bez roditelja i probijale se kroz život – same. Otud njihova specifična, neortodoksna životna filozofija. Dolazak stanovite strankinje na vrata njihove ropotarnice pokrenut će bizarne i groteskne događaje. U naizgled sitnim životnim stvarima ispreplest će se pitanja ljubavi i mržnje, ksenofobije i praštanja... Tako je otprilike moguće opisati o čemu je riječ u Kaćušama, tekstu osječkoga dramatičara Davora Špišića, a ako to nije dovoljno, vjerojatno je najbolje dati riječ samome autoru, koji u tekstu Višecijevne bacačice radosti dodatno pojašnjava: “U trenutku kada naša priča počinje, ostatak svijeta možda već putuje jeftinim letovima na Mars, možda su sočne odreske zamijenile raznobojne tablete, možda se fini ostali svijet naučio teleportirati sa mjesta na mjesto… Seke Makarov o tome pojma nemaju. Njihovi dani polako teku...”