Leda

Leda je jedina drama koju je Krleža osobno prvo prozvao „ljubavnom igrom,“ a zatim i komedijom. Kao šaljiva točka na „i“ glomaznog i mračnog glembajevskog ciklusa, Leda započinje trenutak nakon seksualnoga čina protagonista, a ritmički uvjetovana preljubima, ona doista jest ljubavna igra, verbalno i tjelesno poigravanje zaljubljenošću i njezinim nijansama, kako već nalažu osobni interesi i kaprice pripadnika građanstva i aristokracije, staleža koji je nakon Oktobarske revolucije. po Krležinu osobnu uvjerenju, „osuđen na propast.“
Dekadentni duh ove drame i hedonizam njezinih likova upotpunjuju dvije noćne dame koje vrebaju mušterije, dok se na njihovu „radnom mjestu,“ na maglovitu dekoru zagrebačkih ulica, odvija rasplet intriga između posljednjih Glembajeva i onih s kojima liježu iz požude ili interesa.