Bertolt Brecht
Majka Courage i njezina djeca
Vrijeme u koje Brecht baca svoju Mutter Courage i njezinu djecu rano je 17. stoljeće, rat je tridesetogodišnji, a njegovi glavni likovi kotrljaju se kroz njega dulje od deset godina. Dovoljno dugo da ta “glazbeno-scenska kronika“ proguta svaku beznačajnu egzistenciju, osuši svačije gorko-lirske suze te uspostavi svevlast poretka koji poznaje samo četiri osnovne funkcije: jesti, bludničiti, mlatiti i pijančevati. Ono najstrašnije što bi se (u) takvom poretku moglo dogoditi jest da, ne daj Bože, rat ikada završi... Umjesto da zamišljamo što bi bilo da je Brecht Majku hrabrost i njezinu djecu poslao u 20. Ili 21. stoljeće, u Splitu ćemo to moći gledati u režiji Dušana Jovanovića, koji bi nas, nakon uspješne režije Millerove Smrti trgovačkog putnika lako mogao podsjetiti na ono što bismo svi najradije zaboravili, da je istina teatra gorka i bolna jer uvijek ima posla s našom krhkošću. Naravno, uloga Mutter Courage povjerena je nacionalnoj dramskoj prvakinji Zoji Odak.
Redatelj Dušan Jovanović
Scenografkinja Meta Hočevar
Dramaturginja i asistentica redatelja Klavdija Zupan
Skladatelj songova i scenske glazbe Drago Ivanuša
Kostimografkinja Jelena Proković
Autor tekstova songova Predrag Lucić
Scenski pokret Alen Čelić
Oblikovatelj svjetla Srđan Barbarić
Oblikovatelj tona Željko Mravak
Jezična savjetnica Anita Runjić Stoilova
Asistentica kostimografkinje Tea Bašić
Izvođači:
Majka Courage Zoja Odak
Kattrin Ana Franić
Eilif Pere Eranović
Švicarski sir, Mladi seljak Marko Petrić
Vrbovnik, Drugi narednik Josip Zovko
Narednik, Stariji vojnik Mijo Jurišić
Kuhar Žarko Radić
Vojskovođa, Zastavnik Vladimir Posavec Tušek
Vojni župnik Trpimir Jurkić
Oružar, Seljak Goran Marković
Yvette Pottier Arijana Čulina
Vojnik, Stari pukovnik, Pisar Duje Grubišić
Jednooki, Mladi vojnik Marjan Nejašmić Banić
Pisarka, Seljanka Tajana Jovanović
Seljanka Snježana Sinovčić Šiškov
Skitnice Zorana Kačić (vokal), Svjetlana Mandić (violina), Bojan Brajčić (gitara)
Premijera: 22. studenog 2013.
Za sve što je Brecht, možda najznačajniji njemački dramatičar 20. stoljeća, htio promijeniti u (svom) životu, svijetu i kazalištu, naravno da je bio potreban epski teatar, a njega teško da je moguće zamisliti bez rata. Jer, on je, kako se znalo još i prije Sokrata “otac svemu, svemu kralj: jedne je iznio kao bogove, druge kao ljude, jedne je učinio robovima, a druge slobodnima.“ No, tu su još bila herojska vremena za koja znamo iz Ilijade i Odiseje...