Nosi nas rijeka

“Vi volite radit', zato jer onda ne morate mislit'.“

“Čudesan je put kojim su prošle naše obitelji u samo četrdesetak godina, od potleušica s blatom, do Interneta, mo¬bitela i mercedesa u kojima vozimo naše bake liječniku na skidanje mrene, kada je upitno čiju bi to mrenu trebalo odstraniti. Napisao sam ovu dramu iz ljubavi i ona nije nužno vlaška...“

Tako o svojoj drami Nosi nas rijeka govori sam autor. Prošlo je desetljeće od njene praizvedbe u HNK Split. Više nego dovoljno da zasluži novo čitanje, ovaj put dramskog ansambla kazališta Gavella okupljenog oko Vlaste Knezović kao Strine, pod vodstvom Kreše Dolenčića i u “intonaciji“ Dubravka Mihanovića:

“Obitelj - jednako 'vlaška', kao i bilo koja druga - oduvijek je prostor ljubavi i mržnje, strastvenog prihvaćanja i nemilosrdnog nerazumijevanja, mjesto usidreno između krika i muka, lakmus-papir za emo¬tivnu mapu pojedinca, kakav god on bio i odakle god dolazio. Po tome se Nosi nas rijeka ukazuje kao odjek Čehovljev ili Bergmanov, tek topografijom smje¬šten u Dalmatinsku zagoru. Rijeke su im možda druge, ali razdori su isti.“