Zbor i Orkestar HNK Split
Koncert uoči blagdana Svih svetih i Dušnog dana: W. A. Mozart - Ave verum corpus motet u D-duru KV 618; Requiem u d-molu KV 626, za četiri glasa, zbor i orkestar
SMJERNO I POKAJNIČKO SRCE MOZARTOVA REQUIEMA
“Duh mi je smućen i progoni me neprekidno pojava onog nepoznatog glasnika. Katkad me moli da završim djelo, katkad ga od mene nestrpljivo traži. A ja radim, jer me manje umara pisanje nota nego mirno ležanje. Više se nikoga ne moram bojati; osjećam, da je kucnuo čas, i ja sam spreman za smrt. Stigao sam na kraj, prije nego što je moj talent dosegao svoj vrhunac. Život je tako lijep... ali nitko ne može izmijeniti svoju sudbinu, nitko ne može izmjeriti trajanje svoga života... Sad ću završiti; ovdje je moj Requiem. On ne smije ostati nesvršen.“ (B. Grün: Zlatno pero / Der goldene Federkiel)
Ipak, Requiem je ostao samo torzo (kasnije dovršen od majstorova učenika Süssmayera) ali takav da nam može poslužiti kao sinteza umjetnikova stvaralaštva i odraz njegove duhovne ravnoteže. Jer, Mozartova je duša smirena, usprkos činjenici da je čak i više od jednog Beethovena upoznao bol i očaj patnje. Pa ipak on pjeva o svojim mukama u dobro ritmiziranim, apolinijski uravnoteženim i optimističnim frazama, u čemu nalazimo kontrast te rascvjetane duše i tog apsolutno nadmoćnog Genija.
Međutim, kada dramski siže traži da se njegova umjetnost svrati na religiozne osjećaje ili kada teške brige, patnje i predosjećaj bliskog kraja razbijaju životnu draž, tada Mozart prestaje biti onakvim kakvim ga publika poznaje. Naročito to dolazi do izražaja u tri posljednja djela: Don Juanu, Čarobnoj fruli i Requiemu. Don Juan govori o težini sudbine koja tišti čovjeka, roba vlastitih poroka; Čarobna frula o oslobođenoj ekstazi mudraca, a u Requiem unosi samo svoje srce, smjerno i pokajničko. U njemu je kompletno u službi riječi, čas lirik, čas dramatik, a dirljiva melankolija i osobni akcenti pojedinih fraza, odaju da je Mozart mislio na sebe kad je za druge tražio vječni pokoj duše. Možda bi summa summarum ovog veličanstvenog djela mogle biti Sarastrove riječi koje je izgovorio Mozart na samrtnoj postelji: “Sjaj jutra pobijedit će noćnu tminu.“
A sjaj tog vječnog jutra možda je najbolje nagoviješten u motetu koji je poput prosvjetljujućeg bljeska nastao usred stvaranja Čarobne frule: Ave verum corpus! Srednjovjekovni himan, zapravo molitva, sa svojim ispitom savjesti u smrtnom času i poputbinom tijela Kristova, za mene je integralni dio i uvod u svaku izvedbu Mozartovog grandioznog, smirujućeg i nadom ispunjenog Requiema.
Ivo Lipanović
Zbor HNK Split Soprani: Antonija Brešan, Nađa Čović, Jelena Brnadić, Maja Goluža, Vjera Jurić Bulovan, Snježana Katić, Dajana Stolić Bohnert, Diana Kurobasa, Mira Prvinić, Ivana Tonković, Vjera Zanki, Antonija Teskera, Dijana Glavinović, Branka Pleština, Tea Prvinić, Nikolina de Michelli Vitturi, Tea Požgaj, Katarina Čaleta Alti: Tomislava Štambuk, Elinor Mojaš, Hilda Dužević, Marina Mulanović, Branka Papak, Maja Spaija Tomas, Vilma Tadin, Barbara Sumić, Lea Ančić, Mirjana Flesch, Karmela Gabrilo, Bjanka Ivas, Tina Botić, Monika Grubišić Čabo, Danijela Jeličić, Mirela Todorić Tenori: Ante Ivić, Zdravko Kraljević, Miroslav Ljubičić, Stefan Kokoškov, Ozren Đevrnja Viro, Saša Jakelić, Zdeslav Petrašić, Edo Marić, Karlo Ljubičić, Ivan Gabrilo, Jure Mirošević, Ante Worek, Slavo Tomaš Baritoni / Basi: Ivan Jakus, Krešimir Gabrilo, Marko Lasić, Jadran Barišković, Davor Bašić, Ivica Ložić, Mate Akrap, Tonči Banov, Vicko Ivanišević, Joško Tranfić, Vjekoslav Štambuk, Juraj Hrepić, Franjo Pavić, Zlatko Kokeza, Igor Grubišić, Roko Čekalović
Orkestar HNK Split Prve violine: Julian Nechita - Valter Lovričević, Anita Mišetić - Lorenzo Jakičević, Ana Tošić D'Ambra - Tibor Bauer, Damiano Cosimo D'Ambra - Jure Bučević, Marica Vilibić - Dakica sanko Druge violine: Majda Goluža - Petra Hrnjak Skroza, Hana Grgić - Alla Kandrusevich, Tibor Bauer ml. - Domagoj Gjurašin, Iskra Voltolini - Donja Lisnić, Gordana Baković - Ana Bubalo Viole: Igor Smoday - Žasmina Pankova, Pavel Kandrusevich - Jasenka Novaković, Boris Mitov - Nikola Milašević Violončela: Sunčana Hut - Marija Kačić, Tončo Čavar - Dubravko Geić, Ljiljana Vojinović – Marta Proso Kontrabasi: Pjero Malkoč, Mijo Mišetić, Soniboj Donkov
Klarineti: Ante Jelinčić, Srđan Benzon Fagoti: Tomislav Kurte, Krsto Petijević Trube: Lenko Markusović, Ante Vidošević Tromboni: Mario Šincek, Nikolaj Drongovski, Tonći Ćićerić Timpani: Igor Kralj Orgulje: Tetjana Borčagivska
AVE VERUM CORPUS motet u D-duru KV 618
Ave verum corpus, natum
de Maria Virgine,
vere passum, immolatum
in cruce pro homine
cuius latus perforatum
unda fluxit et sanguine:
esto nobis praegustatum
in mortis examine.
Zdravo Tijelo porođeno
Ko plod tijela Djevinog;
Ispaćeno, prineseno
Zarad ljudstva čitavog;
Koje livaš probodeno
Krv i vodu s boka svog:
Budi nama podijeljeno
U čas boja samrtnog.
REQUIEM
u d-molu KV 626, za četiri glasa zbor i orkestar
Introitus
Requiem aeternam dona eis, Domine,
et lux perpetua luceat eis.
Te decet hymnus, Deus in Sion
et tibi reddetur votum in Jerusalem,
exaudi orationem meam,
ad te omnis caro veniet.
Requim aeternam dona eis, Domine,
et lux perpetua luceat eis.
Kyrie eleison, Christe eleison.
Dies irae, dies illa,
solvet saeclum in favilla,
teste David cum Sybilla.
Quantus tremor est futurus,
quando judex est venturus,
cuncta stricte discussurus!
Tuba mirum spargens sonum,
per sepulchra regionum,
coget omnes ante thronum.
Mors stupebit et natura,
cum resurget creatura,
judicanti responsura.
Liber scriptus proferetur,
in quo totum continetur,
unde mundus judicetur.
Judex ergo cum sedebit,
quidquid latet apparebit,
nil inultum remanebit.
Quid sum miser tunc dicturus,
quem patronum rogaturus,
cum vix justus sit securus?
Rex tremendaemajestatis,
qui salvandos salvas gratis,
salva me, fons pietatis.
Recordare Jesu pie,
quod sum causa tuae viae,
ne me perdas illa diae.
Quaerens me sedisti lassus,
redemisti crucem passus,
tantus labor non sit cassus.
Juste judex ultionis,
donum fac remissionis
ante diem rationis.
Ingemisco tanquam reus,
culpa rubet vultus meus,
supplicanti parce, Deus.
Qui Mariam absolvisti,
et latronem exaudisti,
mihi quoque spem dedisti.
Preces meae non sunt dignae,
sed tu, bonus, fac benigne,
ne perenni cremer igne.
Inter oves locum praesta,
et ab hoedis me sequestra,
statuens in parte dextra.
Confutatis maledictis,
flammis acribus addictis,
voca me cum benedictis.
Oro supplex et acclinis
cor contritum quasi cinis,
gere curam mei finis.
Lacrymosa dies illa,
qua resurget ex favilla
judicandus homo reus.
Huic ergo parce Deus,
pie Jesu Domine,
dona eis requiem! Amen!
Domine Jesu Christe, rex gloriae,
libera animas omnium fidelium
defunctorum de poenis inferni
et de profundo lacu.
Libera eas de ore leonis,
ne absorbeat eas tartarus,
ne cadant in obscurum:
sed signifer sanctus Michael
repraesentet eas in lucem sanctam,
cuam olim Abrahae promistis
et semini ejus.
Hostis et preces tibi,
Domine Laudis offerimus.
Tu suscipe pro animabus illis,
quarum hodie memoriam facimus, fac eas,
Domine, de morte transire ad vitam,
quam olim Abrahae promisisti
et semini ejus.
Sanctus Dominus Deus Sabaoth,
pleni sunt coeli et tera gloria tua.
Hosanna in excelsis!
Benedictus, qui venit in nomine Domini.
Hossana in excelsis.
Agnus Dei, qui tollis peccata mundi,
dona eis requiem.
Agnus Dei, qui tollis peccata mundi,
dona eis requiem sempiternam.
Lux aeterna luceat eis, Domine,
cum sanctis tuis in aeternum, quia pius es.
Requiem aeternam dona eis, Domine,
et lux perpetua luceat eis.
Pokoj vječni daruj im, Gospodine,
i svjetlost vječna svijetlila njima.
Tebi, Bože, pripada pjesma na Sionu,
i tebi se izvršava zavjet u Jeruzalemu;
usliši moju molitvu,
k tebi dolazi svako tijelo.
Pokoj vječni daruj im Gospodine,
i svjetlost vječna svijetlila njima.
Kyrie eleison, Kriste eleison.
U dan onaj, u dan gnjeva,
ognjem svijet će sav da sijeva
sa Sibilom David pjeva.
Kolik´strah će na sve pasti,
kada sudac s višnjom vlasti,
dođe pretrest ljudske strasti!
S trublje čudan zvuk romoni,
u sva groblja budeć roni
i pred prijesto mrtve goni.
Smrt i narav zadivljene
motre ljude oživljene,
na sud Božji sakupljene.
Otvara se knjiga jada,
knjiga ljudskog grješnog rada,
što će vagnut biti sada.
Kada Sudac sudit stane,
sve će tajne biti znane,
sve grjehote pokarane.
Što ću jadan tada zborit?
Komu ću se zagovorit,
gdje i dobre strah će motrit?
Kralju strašne veličine,
dajuć spas ko dar s visine,
spasi mene pun miline!
Sjeti se, o, Spase mio,
da si za me putnik bio,
ne daj mi u paklu dio.
Ištući me trudan hoda,
spasenje mi križem poda,
zar da bude to bez ploda?
Višnji Suče, pravdo stroga,
sagrješenja prosti mnoga
prije dana osvetnoga.
Uzdišem ko krivac hudi,
grijeh mi stidom lice rudi,
drhteć prosim: ne osudi!
Mariju si opravdao,
raj zločincu obećao
pa i meni nadu dao.
Molitva mi nema moći,
al ti blag si, ne daj poći
u plam vječni mojoj zloći.
K ovcama me svojim kreni,
među jarad ne daj meni,
s desne strane mene djeni.
Kad potreseš grješnim svijetom
plamenu ga predaš kletom,
zovni mene s vojskom svetom.
Molim svoj´ sniženosti,
srca puna skrušenosti:
daj mi umrijet u milosti.
Avaj dana suza, straha,
kada grješni stvor iz praha
pođe k sudu posljednjemu!
Slatki Spase, prosti njemu.
milo duše pogledaj,
Pokoj vječni njima daj! Amen!
Gospodine Isuse Kriste, kralju slave,
izbavi duše svih vjernih mrtvih
od paklenih kazni
i iz dubokog bezdana.
Izbavi ih od usta lava,
da ih ne proždre pakao,
da ne upadnu u tamu,
nego da ih zastavonoša sveti Mihael
povede u svetu svjetlost,
koju si nekoć obećao Abrahamu
i njegovu potomstvu.
Prinosimo ti, Gospodine žrtve
i molitve hvale. Primi ih za one duše
kojih se danas spominjemo;
učini, Gospodine, da iz smrti prijeđu
u život što si ga nekoć obećao
Abrahamu i njegovu potomstvu.
Svet! Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja tvoje slave.
Hosana u visini!
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.
Hosana u visini.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš
grijehe svijeta, podaj im pokoj.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš
grijehe svijeta, podaj im pokoj vječni.
Svjetlost vječna svijetlila im, Gospodine
s tvojim svetima u vijeke,
jer ti si milosrdan.
Pokoj vječni daruj im, Gospodine,
i svjetlost vječna svijetlila njima.
Ivo Lipanović rođen je u Dubrovniku, a porijeklom je iz Lumbarde na Korčuli. Dirigiranje je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Igora Gjadrova i kod Lovre pl. Matačića. Godine 1986. pobijedio je na natjecanju mladih dirigenata u Zagrebu, te je iste godine angažiran kao zborovođa i dirigent u Operi HNK u Splitu. Od 1992. do 1998. godine ravnatelj je Opere HNK u Splitu i umjetnički ravnatelj glazbenog programa Splitskog ljeta. U Splitu je ravnao brojnim koncertima, baletima i opernim premijerama. Godine 1998. praizvodi i snima ciklus madrigala za djevojački zbor i instrumentalni ansambl Spiriti eccellenti hrvatskoga skladatelja Petra Bergama.
U istom razdoblju dirigira i većinom opernih, simfonijskih i komornih orkestara u Hrvatskoj, a od 1995. i brojnima u inozemstvu: u Seoulu ravna premijerom Verdijeva Don Carlosa, u Državnoj operi u Ankari izvodi Carmina Burana, Andrea Cheniera, Carmen i Fausta, a u Italiji s velikim uspjehom debitira u Cagliariju s Gounodovim Faustom kao i u Sassariju Mascagnijevom Cavalleria rusticana. Tijekom 1996. u Veroni s pijanistom Aldom Ciccolinijem integralno izvodi Saint-Saensove glasovirske koncerte i simfonije F. Mendelssohna. Godinama djeluje kao docent i stalni gost dirigent u Teatro Lirico Sperimentale u Spoletu na specijalizaciji za mlade pjevače i orkestralne glazbenike, gdje je ujedno i ravnao premijerama Gounodova Fausta, Massenetova Werthera i Le nozze di Figaro W. A. Mozarta, Cavallerije rusticane P. Mascagnija, Il segreto di Susanna E. Wolf-Ferrarija, Manon Lescaut G. Puccinija. U ožujku 2000. godine dirigira premijerom Evgenija Onjegina u Opera de Nice s velikim opernim zvijezdama kao što su Barbara Hendricks, Vladimir Chernov i Matti Salminen, dok nakon uspješnog debuta u listopadu 1999. u Deutsche Oper u Berlinu s Orffovom Carmina Burana biva ponovno angažiran te s velikim uspjehom, na dan Verdijeve smrti, 27. siječnja 2001., ravna svečanom izvedbom Falstaffa u toj poznatoj opernoj kući. Nakon Onjegina u Nici započinje plodnu umjetničku suradnju sa sopranisticom Barbarom Hendricks. Od studenoga 2001. do ljeta 2003. bio je na dužnosti glavnog glazbenog ravnatelja državne opere u Ankari i festivala u Aspendosu. Dobitnik je Nagrade Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za 2005. godinu. Godine 2004. ravnao je orkestrom i zborom Arena di Verona u izvedbi Madame Butterfly u Bresci prigodom proslave stote obljetnice Puccinijeve opere, a 2005. premijerom Traviate u Teatro Filarmonico u Veroni. U 2007. ravnao je premijerama Krabuljnog plesa u HNK u Zagrebu, te Trubadura na 53. splitskom ljetu.
Lipanoviću je pod naslovom Il Bel Sogno - opera arias objavljen i CD (s izvedbama Masseneta, Gounoda, Verdija i Puccinija) snimljen s čuvenom sopranisticom Invom Mulom kao solisticom te Zagrebačkom filharmonijom. Na splitskoj opernoj sceni ostaju zabilježena čak tri premijerna Lipanovićeva ravnanja Tijardovićevim Akvarelom (1991. 1999. i 2008), a pod njegovim dirigentskim vodstvom realizirano je i otvaranje 55. splitskog ljeta (2009) s Orffovom kantatom Carmina Burana, te premijerno postavljanje Smetanine Prodane nevjeste u HNK Split krajem 2009. Posljednjih sezona Lipanović je u Splitu premijerno ravnao i Verdijevim Macbethom te Zajčevim Nikolom Šubićem Zrinjskim, nakon toga i Maršalom Silvija Foretiića, a zatim i Verdijevom Sicilijanskom večernjom.
Ana Šabašov diplomirala je klavir u razredu Marije Gvozdić Horvat na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, a potom je na istoj ustanovi upisala studij kompozicije u razredu Stanka Horvata i Frane Paraća. Od 1996. do 2009. godine djelovala je kao zborovođa i korepetitorica solista u Operi HNK-a u Splitu. Od 2000. godine umjetnička je suradnica (korepetitorica) na Odsjeku za puhače (glavni instrument flauta) i na Odsjeku za solo pjevanje Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, na kojem danas radi kao viša korepetitorica u razredu Nelli Manuilenko. Nastupa kao pijanistica u komorno-koncertnim produkcijama.
Valentina Fijačko, sopran. Rođena je u Varaždinu gdje je primila prve glazbene poduke. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirala je i magistrirala pjevanje u klasi prof. Lidije Horvat Dunjko. Usavršavala se u Beču kod ugledne pedagoginje Olivere Miljaković. Debitirala je u HNK Zagreb ulogom Laurette u Puccinijevoj operi Gianni Schicchi (2001.). Na istoj pozornici nastupila je u operama W. A. Mozarta: Die Zauberflöte (Papagena i Pamina), Bastien et Bastienne (Bastienne) i Don Giovanni (Zerlina i Donna Elvira), G. Puccinija: Suor Angelica (Genovieffa), M. P. Musorgskog: Boris Godunov (Ksenija), M. Ravela: Dijete i čarolije (Dijete u operi), G. Bizeta: Carmen (Micäela), B. Berse: Postolar od Delfta (Lizbeth). Razdoblje 2003. - 2006. provela je kao solistica Opere u HNK Osijek, gdje je nastupila u operama W. A. Mozarta: Le Nozze di Figaro (Susanna) i Così fan tutte (Fiordiligi), G. Donizettija: L'elisir d'amore (Adina), I. pl. Zajca: Nikola Šubić Zrinjski (Jelena), J. Gotovca: Ero s onoga svijeta (Đula), te opereti J. Offenbacha: Lijepa Helena (Helena). Od 2007. godine solistica je opere HNK Split, gdje se publici prvi put predstavila ulogom Adine u Donizettijevoj operi L'elisir d'amore. Zatim je nastupala u djelima I. pl. Zajca: Nikola Šubić Zrinjski; J. Gotovca: Ero s onoga svijeta; G. Puccinija: La Bohème (Mimì) i Suor Angelica (Suor Angelica); A. Boita (Mefistofele), C. Gounoda: Faust (Marguerite); B. Smetane: Prodana nevjesta (Marženka), G. Verdija: Otello (Desdemona); J. Hatzea: Adel i Mara, te u opereti Ive Tijardovića: Spli'ski akvarel (Marica). U HNK "Ivan pl. Zajc" na Rijeci nastupila je u Puccinijevoj operi Gianni Schicchi (Lauretta), na 32. Varaždinskim baroknim večerima ostvarila je ulogu Isikrateje u operi Pompeo Magno F. Cavallija, a u Narodnom pozorištu u Sarajevu bila je Susanna u Mozartovoj operi Le Nozze di Figaro. Kao koncertna pjevačica nastupila je u oratorijskim djelima Mozarta, Pergolesija, Brittena, Honeggera, Morgensterna, Rossinija, Janačeka, Kuljerića… Nastupala je u Belgiji, Italiji, Sloveniji, Švicarskoj, Rusiji, Njemačkoj, Mađarskoj, Austriji, Finskoj… Za vrijeme studija nagrađena je Dekanovom i Rektorovom nagradom, te nagradom "Marija Borčić". Osvojila je i I. nagradu na natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u Dubrovniku (2001. i 2003.). Dobitnica je i nagrade "Ivo Vuljević" za najuspješnijeg mladog umjetnika (2003.), Nagrade Zagrebačke filharmonije i PBZ American Expressa (2004.), Nagrade hrvatskoga glumišta (2007.), "Ante Marušić" koju dodjeljuje HNK Split (2008.) i "Milka Trnina" (2008.).
Terezija Kusanović, hrvatska mezosopranistica. Glazbenu naobrazbu započela je u osnovnoj, a zatim i srednjoj Glazbenoj školi "Josip Hatze" u Splitu. Diplomirala je Glazbenu kulturu, smjer glazbena pedagogija na UMAS-u u Splitu, u klasi prof. Miljenka Grgića. Drugu diplomu ostvarila je na Muzičkoj akademiji, Odsjeku za solo-pjevanje u Splitu pod mentorstvom prof. Nelli Manuilenko, kod koje je završila i poslijediplomski studij solo-pjevanja. Sudjelovala je na brojnim seminarima u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Hvaru, Sankt Petersburgu, Beču, gdje su joj mentori bili V. Vanejev, E. Blahova, O. Miljaković, D. Vejzović, B. Cvejić, G. Zeller i dr. Debitirala je ulogom Larine u operi Evgenij Onjegin P. I. Čajkovskog (2005.) na sceni HNK Split. Nakon toga nastupala je u operama G. Verdija: Il Trovatore (Ines), Nabucco (Fenena); C. Gounoda: Faust (Siebel); J. Gotovca: Ero s onoga svijeta (Doma); F. Paraća: Judita; B. Smetane: Prodana nevjesta (Ludmila); G. Puccinija: Gianni Schicchi (Zita); I. pl. Zajca: Nikola Šubić Zrinjski (Eva), J. Hatzea: Adel i Mara (Melka), A. Ponchiellija: La Gioconda (La Cieca), P. Mascagnija: Cavalleria rusticana (Lola), R. Wagnera: Der fligende Hollȁnder (Marta).
Gostovala je u riječkom HNK "Ivan pl. Zajc" gdje je tumačila naslovnu ulogu u Paraćevoj operi Judita (2007.). U HNK Zagreb debitirala je u Verdijevoj operi Falstaff kao Meg Page (30. IX. 2013.).
Nastupala je kao koncertna pjevačica u oratorijima J. S. Bacha: Missa u h-molu, W. A. Mozarta: Krunidbena misa, G. Verdija: Messa da Requiem… Vrhunac njezinog opernog djelovanja dosad svakako je gostovanje u Teatru Carlo Felice u Genovi, gdje je bila Zita u produkciji Puccinijeve opere Gianni Schicchi.
Stjepan Franetović član je Opere Hrvatskog narodnog kazališta Zagreb od 1996. Rođen je u Starome Gradu na Hvaru. Nakon završenog studija vinarstva diplomira pjevanje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Miljenk Grdjan. U matičnoj kući nastupao je kao Duca od Mantove u Verdijevom Rigolettu, Nemorino Nemorino u Donnizettijevom Ljubavnom napitku, Rinuccio u Puccinijevoj operi Gianni Schicchi, Juranic I Sokolovic u Zajcevom Nikoli Šubiću Zrinjskom, Florville u Rossinijevom Il signor Bruschino, Bastien u Mozartovom Bastijen I Bastijena, Alfred u Strausovom Šišmišu te u Tan Dunovom Marku Polu za kojeg je 2001. godine nominiran za nagradu Hrvatskog glumišta. Kao solist je nastupao sa ansamblom Cantus, francuskim ansamblom Dialogos, Big bandom HRT-a, Zborom HRT-a, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, crkvenim zborom Palma itd. Član je Faroskih kantadura iz Starog Grada, te klapa Garmica i Jelsa.
Ivica Čikeš, hrvatski bas. U rodnom je gradu završio Višu pomorsku školu. Nakon pjevačkog iskustva u klapama i mješovitom zboru crkve Gospe od Zdravlja u Splitu, započinje vokalno školovanje u Glazbenoj školi "Josip Hatze" u Splitu. Kraće vrijeme studira pjevanje na splitskom odjelu zagrebačke Muzičke akademije kod Cynthije Hansell-Bakić, a zatim odlazi u Rim i Parmu gdje prima privatne sate od vokalne pedagoginje Maje Sunare i dirigenta Wilhelma Wodnanskog.
Debitirao je nastupom u Mozartovom Requiemu u d-molu u konkatedrali Svetog Petra u Splitu (1989.), a operni kostim prvi put navlači pjevajući ulogu Markiza D'Obigny u Verdijevoj operi La Traviata (1992.). Uslijedila je Hatzeova opera Adel i Mara (1993.) u kojoj je nastupio kao Dizdar-aga, a desetljeće i pol kasnije pjevat će i ulogu Starog Vornića u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski" (2009.), eda bi i tu ulogu otpjevao u scenskoj postavi u splitskom HNK (2011.).
Zatim slijedi niz različitih uloga u matičnoj splitskoj kući u ulogama Verdija (I Lombardi alla prima crociata, Il Trovatore, Nabucco, Aida, Rigoletto, Don Carlo, Otello, Luisa Miller, Simon Boccanegra, Macbeth), Gotovca (Mila Gojsalića, Ero s onoga svijeta), Puccinija (Turandot), Rossinija (Il Turco in Italia, Il Barbierei di Siviglia), Boita (Mefistofele), Bizeta (Carmen), Stravinskog (Oedipus Rex), Donizettija (L'Elisir d'amore, Lucia di Lammermoor), Masseneta (Werther), Bellinija (Norma), Mozarta (Don Giovanni), Čajkovskog (Knez Gremin), Zajca (Nikola Šubić Zrinjski), Tijardovića (Spli'ski akvarel). Sudjelovao je i u dvjema opernim praizvedbama: F. Parać: Judita (Split, 2000.) i A. Kabiljo: Casanova u Istri (Rijeka, 2009.). Na pozornicama izvan Splita Čikeš je također ostvario impozantan broj uloga; HNK Zagreb: Verdi (La Forza del destino, Nabucco), Musorgski (Boris Godunov), Rossini (Il Barbiere di Siviglia, Cenerentola), Bellini (Norma), Zajc (Nikola Šubić Zrinjski); HNK Rijeka: Verdi (La Forza del destino, Nabucco), Ponchielli (La Gioconda), Papandopulo (Sunčanica), Parać (Judita); HNK Osijek: Bellini (La Sonnambula). U zagrebačkoj Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski" pjevao je u koncertnim verzijama opera Ernani (Verdi), Ekvinocij (I. Brkanović) i Adel i Mara (Hatze), a koncertno je pjevao i u Gotovčevoj operi-oratoriju Petar Svačić na Miljevačkom platou. Posebno važan nastup Čikeš je zabilježio u Teatru Comunale u Bolonji, kad je u ulozi Starog Židova sudjelovao u produkciji Saint-Saënsove opere Samson et Dalila (2008.), gdje mu je dirigent bio Eliahu Inbal, a pjevački partner tenor José Cura. U Bugarskoj je nastupio kao Filip II. u Verdijevoj operi Don Carlo (2010.), a u SNG-u Ljubljana nastupio je u Verdijevoj operi Nabucco (2012.). U Italiju se vraća nastupom u kazalištu Politeama u gradu Lecce, pjevajući ulogu Escamilla u Bizetovoj Carmen (2012.), a vrhunac dosadašnje karijere svakako je nastup u jednoj od najpoznatijih koncertnih dvorana na svijetu, kad je u Carnegie Hallu u New Yorku sudjelovao u produkciji Verdijeva oratorija Messa da Requiem (2013.). Dobitnik je više nagrada, među kojima i "Milka Trnina". Nacionalni je operni prvak.
Dirigent: Ivo Lipanović
Zborovođa: Ana Šabašov
Koncertni majstor: Julian Nechita
Korepetitori: Vera Pavasović, Tetjana Borchagivska
Inspicijent: Mark Anton Gančević
Izvođači:
Solisti:
Valentina Fijačko - sopran
Terezija Kusanović - mezzosopran
Stjepan Franetović - tenor
Ivica Čikeš - bas
Uoči blagdana Svih svetih i Dušnog dana, zbor i orkestar Opere HNK Split priređuje u konkatedrali sv. Petra svoj tradicionalni koncert. Ovoga puta na repertoaru je Ave verum corpus Wolfganga Amadeusa Mozarta te njegovo najznamenitije djelo s područja sakralne glazbe, velebni Requiem za soliste, zbor i orkestar koji svojom jedinstvenom ljepotom i ekspresivnošću zaokružuje opus salzburškoga genija i stoji na kraju njegova životnog i umjetničkog puta. Kao solisti nastupit će Valentina Fijačko - sopran, Terezija Kusanović - mezzosopran, Stjepan Franetović - tenor i Ivica Čikeš - bas, a zborom i orkestrom dirigirat će maestro Ivo Lipanović.