Pijanistički recital Kristine Cvitanić

Na putu prema rastancima
Les Adieux sonata napisana je ne samo u vrijeme velikih društvenih previranja nego i Beethovenovih osobnih nedoumica. Danas, to je sonata koju se smatra jednom od najboljih i ujedno posljednjih skladbi Beethovenova srednjeg razdoblja, u kojoj je “izrazio široku paletu zrelih osjećaja“. Njezina iznimna izvođačka zahtjevnost prisutna je osobito u trećem stavku, a njezina programatska okosnica iz vremena nastanka već je odavno posve “nevažna“. Je li se Beethoven, kad ju je pisao, pozdravljao samo s pokroviteljem, mladim prijateljem i učenikom vojvodom Rudolphom, ili možda s cijelim Bečom i svojim dotadašnjim mjestom u njemu pod naletom Napoleona - pitanje je koje je već teže zanemariti. Još je teže odgovoriti na pitanje, premda se ono rjeđe postavlja, je li sve izdvojeniji i sve osamljeniji Beethoven s kraja prvog i početka drugog desetljeća devetnaestog stoljeća bliži Hölderlinovu ili Hegelovu doživljavanju zbilje. Kako god bilo, činjenica je da je Hegelova Fenomenologija duha iz tiska izišla 1807. i da Beethovenovi stavci Das Lebewohl - Abwesenheit - Das Wiedersehen i te kako prizivaju ne samo hegelovske dijalektičke trijade, u kojima je svaki Zbogom i svaka Odsutnost samo uvod u novo Okupljanje, nego i helderlinovsko doživljavanje zbilje kao “savršenog sjedinjenja onog suprotnog“...
Za razliku od progredirajućeg i gotovo mizantropskog samoizolacionizma unutar kojega se događalo da Beethoven čak i onima koji su ga trajno udomljavali i izdašno financijski pomagali vrlo često uzvrati širom zatvorenim vratima, jer su ga već i samom pojavom ili prisutnošću smetali u radu, Lisztov je slučaj bio posvema suprotan, pa mu nadahnuću ne samo da nisu smetali koncertni podiji nego je inspiraciju godinama pronalazio na dugim putovanjima i boravcima diljem Europe. Sve do značajnih životnih prekretnica i lomova pred kojima će se kasnije naći. Prvi put kad u Kijevu 1947. susreće poljsku princezu Carolyne zu Sayn-Wittgenstein, nakon čega počinje zatvarati karijeru virtuoznog pijanista i u sve većoj mjeri se posvećivati skladanju, i drugi put, kad mu u razdoblju između 1859. i 1862. umiru prvo sin a onda i kćer, što Liszta naglo približava ne samo sakralnim temama nego i gotovo redovničkom životu kojega u Rimu prakticira dobar dio tog desetljeća. I dok Dvije legende, posvećene dvama velikim svecima katoličke crkve pripadaju upravo toj Lisztovoj životnoj fazi iz godina zaređenja, fantazija odnosno sonata posvećena zadubljenosti u Danteovu Božansku komediju pripada drugom razdoblju Lisztovih Godina hodočašća, a iz kojega će interesa kasnije niknuti i simfonija pod istim imenom i ponovo na impresivan glazbeni način pokrenuti lavinu ključnih pitanja, među kojima uvijek dominiraju, naravno, ona o rastancima.
Kristina Cvitanić mlada je splitska pijanistica koja osnovnu i srednju glazbenu školu "Josip Hatze" završava u Splitu kod prof. Ksenije Vučine, osvojivši niz prvih nagrada na županijskim i državim natjecanjima. Muzičku akademiju u Zagrebu upisuje 1999, u razredu profesora Dalibora Cikojevića te diplomira 2003. Kao jedna od najboljih studentica svoje generacije dobiva Rektorovu nagradu za iznimnu izvedbu Beethovenovog Koncerta za klavir i orkestar br. 3 u c-molu, op. 37. Za vrijeme studija djeluje i kao komorna glazbenica u klasi prof. Mladena Janjanina. Godine 2001. praizvedena joj je kompozicija Livada, koncert za klavir četveroručno kojom osvaja prvu nagradu na županijskom natjecanju u sastavu za klavirski duo u Zagrebu. Najveći broj bodova u svim kategorijama te prvo mjesto i nagradu osvaja i na državnom natjecanju komorne glazbe u Vinkovcima.
Nakon diplome, Kristina 2003. upisuje magisterij na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu u klasi prof. Đorda Stanettija, a 2004. izvodi Bachov koncert s Komornim orkestrom mladih Gospe od zdravlja pod ravnanjem maestra fra Stipice Grgata. Godinu dana kasnije s Komornim orkestrom studenata Umjetničke akademije izvodi Mozartov Koncert u A-duru KV 414, a godine 2006. i njegov koncert u G-duru KV 453 pod ravnanjem maestra Harija Zlodre.
Na međunarodnim pijanističkim natjecanjima Kristina osvaja specijalnu nagradu Fundacije "Bela Bartok" na natjecanju u Temišvaru, 2008; potom 2009. drugu nagradu na natjecanju A. Skrjabin u Parizu, a onda, nedugo nakon toga, i treću nagradu u Bukureštu.
Zapažene rezultate postiže i u pedagogiji, posebno školske godine 2008/09 u Glazbenoj školi "Blagoje Bersa" kada s učenicima osvaja brojne nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima. Od 2009. do 2011. vanjska je suradnica i korepetitorica na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Kristinina skladba Livada objavljena je kao knjiga 2010. u zborniku Kačić, zajedno s cd-om i notama na inicijativu fra Stipice Grgata i od tada je dostupna i na prodajnim mjestima jedne od najpoznatijih glazbenih kuća Hieber lindberg. Skladba je često izvođena u Hrvatskoj i inozemstvu, a zapažen uspjeh doživljava u Munchenu u izvedbi Dijane Grubić, također Splićanke koja živi u Njemačkoj.
Kristina Cvitanić snima za Hrvatski radio, sudjelujeu glazbenim programima Hrvatske televizije te mnogim radijskim i televizijskim emisijama.
Ovu mladu umjetnicu kritika je do sada ocijenila kao respektabilni potencijal, kao osobu koja plijeni svestranošću i kreativnošću te kao pijanisticu željnu napredovanja i daljnjeg usavršavanja u struci.