Sonate 20/XX

Tri zemlje, tri umjetnika, tri slike...
Djela koja tvore program koncerta nastala su početkom dvadesetih godina XX stoljeća i donekle su odraz konzervativne umjetničke vizije Europe nakon Prvog svjetskog rata. Svaki na svoj način, skladatelji pokušavaju oživjeti “staru“ Europu.
Sonata Giaccoma Setacciolia (1868-1925) nastala je 1921. i odiše ljubavnim raspoloženjem te impresionističkim elementima. Skladatelj prenosi u glazbu svu paletu slika iz stvaralaštva najpoznatijeg talijanskog pjesnika XIX stoljeća, Giosuèa Carduccia. Iz njegovog opusa preuzeo je dio pjesme Sunce i ljubav iskoristivši ga kao epigraf za svoju sonatu (Sole e Amore, Rime Nuove, 1887). Programnim nazivom trećeg stavka sonate, Zora (Alba), Setaccioli nagovješćuje dolazak novog razdoblja mira u Europi, koji treba nastati nakon noćnih mora prvog svjetskog rata.
Najmlađi od tri skladatelja, Sigfrid Karg-Elert (1877-1933) već je početkom XX stoljeća stekao iznimnu popularnost diljem Europe. Briljantni učenik njemačke kulturne tradicije, ali istovremeno sklon eksperimentu i novim glazbenim strujama. Skladatelj ostavlja opus djela u kojima vješto kombinira dostignuća svih prethodnih glazbenih razdoblja. Umjetnost polifonije, klasični homofono-harmonijski stil, impresionizam te ekspresionizam majstorski spaja s atonalnim i dodekafonijskim tehnikama. Bogat kazališnim elementima, glazbeni jezik Sonate (1924) maksimalno proširuje tradiciju komornog muziciranja, ali istovremeno potpuno se bazira na dostignućima prijašnih epoha. Sinteza je prisutna i na razini forme: jedini stavak sadrži sve karakterne oznake klasičnog sonatnog ciklusa. Glazbeni tekst temelji se na jedanaest motiva te njihovim transformacijama.
Počevši kao inovator, Camille Saint-Saëns (1833-1921) završava svoj umjetnički život kao uvjereni tradicionalist. Uočivši manjak komorne puhačke literature u francuskoj glazbenoj baštini XIX stoljeća, početkom dvadesetih godina skladatelj odlučuje napisati po jednu sonatu za svaki od puhačkih instrumenata, no umire već 1921. i do kraja života uspijeva napisati samo tri: za obou, klarinet i fagot. Stil Sonate za klarinet (1921) “romantiziran“ je, a glazbeni jezik odiše novim postromantičnim detaljima.
Jaroslav Sadovyj