Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu

Tomislav Zajec

Trebalo bi prošetati psa

Trebalo bi prošetati riječi
Prepričamo li vam sadržaj drame Trebalo bi prošetati psa ne trebate se bojati da će vam predstava biti nezanimljiva. Ona, istina, “govori o terminalno bolesnom mladom muškarcu, koji prije svoje smrti odlučuje ispraviti greške koje je počinio u životu, te se tako pobrinuti za osobe do kojih mu je najviše stalo; do starog oca s kojim nikad nije dobro komunicirao, bivše djevojke koju je ostavio bez riječi, i psa.“ Međutim: “Ispod površine dijaloga ključaju neiskazani osjećaji, prešućene istine i nikad odsanjani snovi stvarajući tako emocionalnu napetost koja se zrcali u svakoj riječi.“ A onda, jednom ostanemo i bez riječi: “Kakav nakon svega bešuman svijet.“

Tekst Tomislava Zajeca nagrađen Marinom Držićem režirala je Franka Perković. Drama u kojoj se isprepliću sudbine oca, sina i jedne žene, na suptilan način raspreda klupko prošlosti i sadašnjosti. Uloge tumače Vlatko Dulić, Daria Lorenzi Flatz i Bojan Navojec.

Priča je to o oproštaju i ponovnom pronalasku, izgovaranju nikad izgovorenih riječi, priča o ljubavi koja je prošla i nježnosti koja traje. Muškarac, Žena i Otac izmjenjuju se u razgovorima i situacijama koje su samo na prvi pogled svakodnevne i obične. Ispod površine dijaloga ključaju neiskazani osjećaji, prešućene istine i nikad odsanjani snovi stvarajući tako emocionalnu napetost koja se zrcali u svakoj riječi.

Redateljica Franka Perković

Dramaturg Goran Ferčec

Scenograf Ivo Knezović

Kostimograf Mario Leko

Oblikovatelj zvuka Bojan Gagić

Oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović

Video Ivan Marušić

Asistentica redateljice Maja Filičić Ivezić