Miran Kurspahić
Potop
Je li gore kad se izlije Sava i potopi trećinu Zagreba, ili kad se izlije Kriza i pohara dvije trećine Hrvatske?
Godine 2014. navršilo se točno 50 godina od velike poplave u Zagrebu. Dvije priče, jedna smještena u 1964, a druga u 2014, u temporalnome skoku učinit će da djedovi i bake te njihovi unuci postanu vršnjaci, koji se svaki na svoj način nose sa životom i bore s problemima koji ih potresaju. Kroz slučajeve ove dvije, a zapravo jedne te iste obitelji uočavamo sličnosti i razlike, ali i nasljeđe koje utječe na njihove odluke. Kako su problemi isti a ljudi različiti, ili kako su ljudi isti, a problemi različiti? Teške i beznadne situacije često znaju izvući ono najbolje, ali i ono najgore iz ljudi, i ponekad je samo životni optimizam onaj određujući faktor koji ih razdvaja od očaja i pokreće naprijed. Je li doista potreban Potop da bi se stvari svele na pravu mjeru, sve poništilo i krenulo ispočetka, ili se sve još uvijek može popraviti, sačuvati i izgraditi neki novi “Nasip“ da spasi dan?
Režija i dramaturgija: Miran Kurspahić
Glazba: Nikša Marinović
Fotografija: Damir Žižić
Grafičko oblikovanje: Lana Hudina
Producentica: Petra Glad
Tehnički realizator: Krunoslav Dolenec
Inspicijent: Vedran Hleb
Majstori svjetla: Miljenko Bengaz, Damir Kruhak
Majstori tona: Danijel Škrabo, Vlado Horvatić
Majstor maske: Iva Dežmar
Majstor scene: Stipo Katavić
Izvođači:
Lana Barić, Sven Jakir, Iskra Jirsak, Dean Krivačić, Franka Mikolaci