Objavljeno: Petak, 08. srpnja 2016.

Drama Marije Dukić Što čekamo najbolja na natječaju HNK Split

Drama autorice Marije Dukić Što čekamo proglašena je najboljim dramskim tekstom pristiglim na Javni poziv za novi dramski tekst o ravnopravnosti spolova splitskog Hrvatskog narodnog kazališta u sklopu projekta Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena: usklađivanje privatnog i obiteljskog života u veljači ove godine. Povjerenstvo koje je radilo u sastavu Andrea Mladinić, glumica splitskog HNK, Goran Selanec, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, te Jasen Boko, dramaturg, donijelo je odluku o pobjednici birajući između 25 pristiglih tekstova iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Ovaj je projekt inače financiran u sklopu programa Europske komisije Rights, Equality and Citizenship- Prava, jednakost, građanstvo. Nositeljica projekta je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, a partneri na projektu su HNK Split, Udruga Riječi/Prave/Predstave i MAMFORCE (Spona komunikacije).

Autorica drame Marija Dukić zaslužila je nagradu u iznosu od 30.000 kuna brutto, a nagrađena drama u sezoni 2016./2017. bit će praizvedena u produkciji HNK Split. Kako ciljanu publiku produkcije čine mladi u dobi od 15 do 19 godina, predstava će gostovati u srednjim školama i na scenama u 4 županije juga Hrvatske: Dubrovačko-neretvanskoj, Splitsko-dalmatinskoj, Šibensko-kninskoj i Zadarskoj.

Nagrađena drama Što čekamo prema obrazloženju Povjerenstva govori o suvremenoj obitelji, ponešto drugačijoj od promoviranog konzervativnog stereotipa koju čine majka, njezin partner te sin i kćer, blizanci pred upisom na fakultet. Autorica Marija Dukić u njoj progovara upravo o temama koje problematiziraju i promoviraju punu ravnopravnost spolova a koji su i navedeni u Javnom pozivu. Obiteljska drama Što čekamo kritizira tradicionalne rodno pristrane stereotipove i društvenu praksu o ulozi žene, ali i muškarca u obitelji, društvu i profesionalnom okruženju čime stimulira kritičku re-evaluaciju ovakvih socijalnih stereotipova. Što se događa kad sin želi odabrati "žensko", a kćer "muško" zanimanje i kakve veze u svemu tome ima uloga (nepostojećeg) oca u formativnim godinama neke su od tema kojima ova drama prodire u srž muško-ženskih odnosa, ali i nametnutih predrasuda. Ona ne nudi rješenja, ali se dramski vještim zapletom snažno bori za razumijevanje različitih odabira i ravnopravnost spolova.

Marija Dukić novo je ime u kazališnim krugovima, a ovo je njezin dramski prvijenac. Diplomirana profesorica hrvatskog i engleskog jezika rođena je u Splitu 1983. godine, a još za vrijeme pohađanja Prve jezične gimnazije sudjelovala je u brojnim pjesničkim susretima. Književna publika sjetit će je se kao urednice časopisa „The Split Mind“ i dobitnice prve nagrade Natječaja za kratku priču šibenske Gradske knjižnice Kušin 2016. O sebi kaže: "Dišem, čitam i pišem u Šibeniku. Multikulturalna sam, rječita i svakodnevno se borim protiv svih mutiranih podvrsta modernog fašizma. Zaljubljena u knjige i književnost. Pijem tri kave dnevno, osim kad pišem od jutra do mraka – onda ne brojim dok se ne počnem tresti. Boli me duša kad vidim pisaće strojeve koji se ne koriste, knjige koje se ne čitaju i ljude u samonametnutim kavezima."

Na Javni poziv u objavljenom roku pristiglo je 25 dramskih tekstova iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a Povjerenstvo je naglasilo kako kazalištima i zainteresiranima u Hrvatskoj, ali i izvan nje želi preporučiti još tri dramska teksta za koja drži da posjeduju iznimnu dramsku kvalitetu i zaslužuju produkciju na profesionalnoj sceni. Riječ je o tekstovima Tanje Šljivar: Kao i sve slobodne djevojke, Davora Špišića: Tihe noći i Bojana Brajčića: Circulus Vitiosus, dok se tekst Jelene Marović: Baba, ili o emancipaciji preporučuje školskim kazališnim družinama.

eZ Publish™ copyright © 1999-2017 eZ Systems AS