Nagrade HNK Split Nikši Barezi, Eleni Nikolaevoj, Ivici Čikešu, Trpimiru Jurkiću i Lini Vengoechei

Dodjelom nagrada Hrvatskog narodnog kazališta Split i ove godine splitska nacionalna kazališna kuća obilježava 121. godina od podizanja kazališne zgrade na današnjem Trgu Gaje Bulata. Nagrade nose imena istaknutih umjetnika koji su svojim radom i životom bili vezani uz splitski teatar, a dodjeljuju se za umjetnička ostvarenja i ukupan doprinos HNK Split tijekom dvije protekle kazališne sezone. Ove su godine nagrađeni maestro Nikša Bareza i to nagradom Ivo Tijardović za umjetnička ostvarenja i dugogodišnji rad i svekoliki doprinos splitskom kazalištu, a Elena Nikolaeva, Ivica Čikeš. Trpimir Jurkić i Lina Vengoechea dobili su nagrade Ana Roje, Ante Marušić, Marko Fotez i Rudolf Bunk za svoja umjetnička dostignuća u baletu, operi, drami, te scenskom oblikovanju.

Nagrade HNK Split ustanovljene su 2003, u spomen na dan 6. svibnja 1893. kada je svečano, na oduševljenje splitskog puka i građanstva čijim je odricanjem izgrađeno, otvoreno splitsko Obćinsko kazalište. „Raduj se, ponosni Splite, radosti svojoj; / veseli se veselju čitavoga hrvatskoga roda! / Krasan je novi hram tvoj, o Thalijo božanstvena; / na gordom Balkanu ne podigne ti čovječja desnica ljepšega. / Hvala ti, Splite napredni, slava ti Splite ponosni!“ tako je tih dana Petar Kuničić u stihove prenio ponos grada koji je izgradio novi, velebni teatar, zdanje koje je do danas središte splitskog kazališnog života. Nagrade nose imena Ive Tijardovića, Ane Roje, Ante Marušića i Marka Foteza, umjetničkih veličina koje su ostavile trajan trag u povijesti ove kazališne kuće.

Odluke o nagradama donijelo je stručno povjerenstvo čiji je predsjednik bio prof. dr. Slobodan Prosperov Novak, a u sastavu su bili i Andro Krstulović Opara, Frane Galzina, Vinka Ježina, te ravnatelji Opere, Baleta i Drame HNK Split Ivan Hut, Dinko Bogdanić i Žarko Radić.

Nagrade HNK Split s obrazloženjima

Nagradu «Ivo Tijardović» za umjetnička ostvarenja i dugogodišnji umjetnički rad i svekoliki doprinos Hrvatskom narodnom kazalištu Split, stručno povjerenstvo dodijelilo je maestru Nikši Barezi

Nagradu Ivo Tijardović za umjetnička ostvarenja i dugogodišnji umjetnički rad i svekoliki doprinos Hrvatskom narodnom kazalištu Split,

stručno je povjerenstvo dodijelilo dirigentu Maestru Nikši Barezi. Počev od ranog školovanja u svome rodnom gradu već se dok je bio u najmlađoj dobi za budućeg maestra Barezu znalo da ga očekuju veliki pothvati i zavidna dirigentska karijera. Dirigent koji stvara i nadgleda svoju ideju od samog početka i realizira je vrlo vjerno zamisli kompozitora, te je time jedan od rijetkih koji ne odustaje od standarda i ne popušta tradicionalnom interpretiranju. Cijela zavidna karijera uz brojne naslove koje je postavio širom svijeta vodila ga je uz misao da postavi u svom rodnom gradu operu koju intimno cijeni, operu „Mefistofele“ i na taj način zaduži cijeli Split.

Nikša Bareza je klasičnu gimnaziju i glazbenu školu završio u Splitu, nakon kojih upisuje studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi maestra Slavka Zlatića. Još za studija korepetitor je u Zagrebačkoj operi, potom dirigent, a od 1957. godine asistent Milanu Sachsu kod kojega je i diplomirao ravnajući Verdijevom operom Un Ballo in maschera (1959). Usavršavao se u Salzburgu kod Hermanna Scherchena i glasovitog dirigenta Herberta von Karajana. Surađujući s maestrom Lovrom pl. Matačićem razvio je afinitet prema simfonijskoj glazbi, napose prema opusima Antona Brucknera i Gustava Mahlera, a iskustvo je stjecao i radeći s kolegama dirigentima kao što su Ferdinand Leitner, Otmar Suitner i Nokolaus Harnoncourt. Od 1965. do 1974. obnašao je i dužnost direktora Opere HNK Zagreb, gdje je postavio impozantnu nisku opernih naslova. U rodnom Splitu Bareza je kao dirigent debitirao premijerom Verdijeve opere Don Carlo (HNK Split, 1963), što je ujedno bilo i prvo cjelovito postavljanje te opere u Splitu. Na Splitskom ljetu dirigirao je sljedeće opere: Rigoletto, Aida, Traviata, Madam Butterfly, Simon Boccanegra, Orfeo, Krunidba Poppeje, Nerone, Mosè, Seviljski brijač, Mila Gojsalića, Stanac, Attila, Oedipus Rex i Otello; a u HNK Split: Boris Godunov, Carmen, Un Ballo in maschera, Guglielmo Tell, Turčin u Italiji, Orfej u podzemlju, Judita i Rigoletto. Ranih sedamdesetih započinje Barezina sve intenzivnija internacionalna karijera. Nastupa u Sankt Petersburgu, Rigi, Minsku i Moskvi, a zatim postaje glazbeni ravnatelj Opernhausa u Zürichu od 1978 - 1981.,te Opernhausa u Grazu od (1981 - 1990), od (1992 - 2010 je šef-dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a , te filharmonije "Robert Schumann" iz Chemnitza od 2001 - 2007. Boraveći u inozemstvu surađuje je s brojnim suvremenim skladateljima kao što su: Dmitri Šostakovič, Benjamin Britten, Carl Orff, Luigi Dallapiccola, Luigi Nono, Oliver Messiaen, Gian Francesco Malipiero, Goffredo Petrassi…, a mnoga njihova djela višekratno je dirigirao. Najznačajniji međunarodni događaj iz tog razdoblja bilo je postavljanje integralne verzije Prstena Nibelunga (Ringa) Richarda Wagnera u Grazu. Od 1991. počinje Barezina suradnja s milanskim opernim kazalištem Teatro alla Scala gdje je ravnao produkcijama opera Parsifal, Die Walküre, Siegfried, Das Götterdämmerung , Fidelio , Manon Lescaut, La Bohème, Tosca, Madam Butterfly, Andrea Chénier i Il Trovatore. Također uspješno ravna najuglednijim svjetskim orkestrima u vodećim opernim kućama: Mozarteum Orchester Salzburg, Norske Opera iz Osla, Statni Opera u Pragu, Staatsoper u Beču, Münchenu, Hamburgu, Berlinu, Frankfurtu, Leipzigu, Semperoper Dresden, Theatre Champes-Elysees u Parizu, Teatro Regio u Parmi, Teatro Regio u Torinu, Teatro La Fenice u Veneciji, Teatro Carlo Felice u Genovi, Teatro Comunale u Firenci, Teatro San Carlo u Napulju, Teatro Massimo u Palermu, Teatro Lirico u Cagliariju, Teatro Filarmonico u Veroni, Gran Teatro all'aperto u Torre del Lagu, Teatro Verdi u Bussetu, Teatro Verdi u Trstu.

Nagradu «Ante Marušić» za najbolje umjetničko ostvarenje u Operi HNK Split u sezonama 2012/13. i 2013/14. stručno povjerenstvo dodijelilo je nacionalnom prvaku Ivici Čikešu.

Nagradu Ante Marušić za najbolje umjetničko ostvarenje u Operi HNK Split u sezoni 2012./13. i 2013/14. stručno povjerenstvo dodijelilo je

nacionalnom opernom prvaku Ivici Čikešu i to za ulogu Mefisofelea u operi A.Boita „Mefistofele“. Nema te uloge za basa koju nacionalni operni prvak Ivica Čikeš nije odigrao u svojoj matičnoj opernoj kući. Odigravši uloge raznih opera počev od Verdija (I Lombardi alla prima crociata, Il Trovatore, Nabucco, Aida, Rigoletto, Don Carlo, Otello, Luisa Miller, Simon Boccanegra, Macbeth), Gotovca (Mila Gojsalić, Ero sa onoga svijeta), Puccinija (Turandot), Rossinija (Turčin u Italiji, Seviljski brijač), Bizeta (Carmen), Stravinskog (Oedipus Rex), Donizettija (Ljubavni napitak, Lucia di Lammermoor), Masseneta (Werther), Bellinija (Norma), Mozarta (Don Giovanni), Čajkovskog (Knez Gremin), Zajca (Nikola Šubić Zrinjski), i Tijardovića (Spli'ski akvarel), nakon čega je usljedila uloga najzahtijevnija do sada koju Split nikad prije nije vidio, a to je naslovna uloga Mefisofela u operi A. Boita. Sa silnim umjetničkim žarom i svojom predanošću predstavio nam je ulogu na uspješnoj premijeri ove neobično važne i zahtjevne opere.

Ivica Čikeš nacionalni je operni prvak i svjetski poznati bas.U rodnom je gradu završio Višu pomorsku školu, da bi nakon pjevačkog iskustva u klapama i mješovitom zboru crkve Gospe od Zdravlja, započeo vokalno školovanje u Glazbenoj školi "Josip Hatze" u Splitu. Kraće vrijeme studirao je pjevanje na splitskom odjelu zagrebačke Muzičke akademije kod Cynthije Hansell-Bakić, a zatim odlazi u Rim i Parmu gdje prima privatne sate od vokalne pedagoginje Maje Sunare i dirigenta Wilhelma Wodnanskog. Debitirao je nastupom u Mozartovom Requiemu u d-molu u konkatedrali Svetog Petra u Splitu (1989), a operni kostim prvi put navlači pjevajući ulogu Markiza D'Obigny u Verdijevoj operi La Traviata (1992). Uslijedila je Hatzeova opera Adel i Mara (1993) u kojoj je nastupio kao Dizdar-aga, a desetljeće i pol kasnije pjevat će i ulogu Starog Vornića u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski" (2009), te tu ulogu ponovno pjeva u scenskoj postavi u splitskom HNK (2011). Na pozornicama izvan HNK- Split Čikeš je također ostvario impozantan broj uloga; u HNK Zagreb: La Forza del destino, Nabucco, Boris Godunov, Seviljski brijač, Pepeljuga, Norma, Nikola Šubić Zrinjski. Značajnu suradnju ostvaruje i sa HNK-Rijeka gdje je pjevao u operama La Forza del destino, Nabucco, La Gioconda, te u Papandopulovoj Sunčanici i Paraćevoj Juditi. U HNK Osijek pjeva u: Bellinijevoj La Sonnambula.Posebno važan nastup Čikeš je zabilježio u Teatru Comunale u Bolonji, kad je u ulozi Starog Židova sudjelovao u produkciji Saint-Saënsove opere Samson et Dalila , gdje mu je dirigent bio Eliahu Inbal, a pjevački partner tenor José Cura. U Bugarskoj je nastupio kao Filip II. u Don Carlu, a u SNG-u Ljubljana nastupio je u Nabuccu .Od posljednjih uspješnih nastupa u Italiji treba spomenuti gostovanja u kazalištu Politeama u gradu Lecce,gdje je 2012. pjevao ulogu Escamilla u Bizetovoj Carmen , da bi vrhunac dosadašnje njegove karijere svakako bio nastup 2013. u jednoj od najpoznatijih koncertnih dvorana na svijetu u Carnegie Hallu u New Yorku gdje je sudjelovao u produkciji Verdijeva oratorija Messa da Requiem .

Nagradu «Marko Fotez» za najbolje umjetničko ostvarenje u Drami Hrvatskog narodnog kazališta Split u sezonama 2012/13. i 2013/14. stručno povjerenstvo dodijelilo je dramskom umjetniku, prvaku Drame HNK Trpimiru Jurkiću.

Nagrada Marko Fotez dodjeluje se, ne prvi put, Trpimiru Jurkiću zaslužnom glumcu Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, čovjeku koji

već godinama tvori okosnicu repertoara ovoga kazališta. Prvak Drame splitskog HNK u posljednje je dvije godine nastavio biti nositeljem repertoara nacionalne kuće, realiziravši čak osam izuzetnih uloga, od kojih su mnoge bile glavne. Ipak bez obzira o veličini uloge Jurkić svakom glumačkom zadatku prilazi vrhunskom usredotočenošću, uvijek ulažući maksimum svoga kreativnog dara i glumačkog umijeća, pa je svaka od njegovih uloga ostala duboko urezana u pamćenje splitske publike. Bio je dojmljiv fra Lovro u Shakespeareovom Romeu i Juliji, ali i jednako impresivan u kratkim epizodama Pommeratove drame To dijete, ili Solerovog Kontra progresa, sve u režiji Nenni Delmestre. Komični je talent još jednom potvrdio kao don Vice u Begovićevoj Amerikanskoj jahti u splitskoj luci Dore Ruždjak Podolski, a svoju sklonost epskom teatru u klasiku Bertolta Brechta Majka Courage i njezina djeca u režiji Dušana Jovanovića.

Ipak, iznad svega Jurkić je u posljednje dvije godine svoju glumačku superiornost dokazao u tri djela klasičnog repertoara koja zahtjevaju izuzetnu glumačku sposobnost i vladanje scenom. Kao Peer Gynt u Ibsenovoj drami i režiji Gorana Golovka pokazao je impresivan raspon svoga dara, koji je u kombinaciji s izuzetnom disciplinom i suzdržanom, ali dramatičnom gestom kulminirao u ovoj kreaciji. Bergmanov Viktor u Jesenjoj sonati (režija Dario Harjaček) omogućio mu je da publici otkrije suptilne mogućnosti svojih tihih dramskih tonova, dok je u Shakespeareovom Timonu Atenjaninu odigrao kompleksnu ulogu Apemanta, koji je najbolje pokazao snagu Jurkićeve kreativne zaigranosti i užitka u scenskom ludizmu.U punoj glumačkoj zrelosti i naponu kreativne snage Trpimir Jurkić će zasigurno nastaviti obilježavati život Drame splitskog HNK i u godinama koje dolaze tako da je ova nagrada ne samo priznanje za njegove bivše uspjehe nego i putokaz za one koje su pred njim.

Nagradu «Ana Roje» za umjetnička ostvarenja u Baletu, u sezonama 2012/13. i 2013/14. stručno povjerenstvo dodijelilo je prvakinji Baleta HNK Split, gospođi Eleni Nikolaevoj.

Povjerenstvo je nagradu Ana Roje za umjetničke kreacije u proteklom dvogodišnjem razdoblju dodijelio prvakinji baleta Hrvatskog

narodnog kazališta u Splitu ELENI NIKOLAEVOJ. Ova ugledna članica splitskoga baleta u sezonama 2012/2013 i 2013/2014. odigrala je veliki broj vodećih uloga u baletima „Napoli“, „Karneval u Veneciji“, „Rajmonda“, pas de deux „Gluk“, „Neostvareni susreti“, „Šćelkunčik“, „Trnoružica“ i mnogim drugim te je u istom razdoblju pokazala značajan plesački afinitet kako prema klasičnom repertoaru ali isto tako i prema zahtjevima suvremenog plesnog izražaja. Plesala je samo u prošloj sezoni s velikim uspjehom u baletu „Verdi“ – Verdijevu ženu, u „Don Quijotu“ - Dulcineu i Kitri, Orašaru –Vilu šećera, „Carmen“ – Carmen, te u baletima „Brel“, „Neostvareni susreti“ i mnogim Baletnim koncertima kojima je doprinijela da se Split i dalje može smatrati rasadištem mladih plesačkih snaga. Elena Nikolaeva je balerina prozračnih linija, gracioznih pokreta, sigurne baletne tehnike, istančane ekspresije lika kojeg interpretira. Rođena je u Sankt Peterburgu, Ruska Federacija, gdje je završila svoje srednjoškolsko i visoko obrazovanje na Akademiji Ruskog baleta „A.J.Vaganove“ te 2011.g. diplomom stekla zvanje pedagog-koreograf baleta sa specijalizacijom „Pedagogija baleta“.Učila je kod najpoznatijih ruskih baletnih pedagoga, solista i prvaka baleta i učenika znamenitih ruskih baletnih umjetnika. Umjetničkom djelatnošću počela se baviti još 1991. te je do 2002.g. bila solistica Sanktpeterburškog kazališta „Ruski balet“. Prije dolaska u Split, nastupala je u baletnim kazalištima u Ruskoj Federaciji (Ermitažni teatar Sankt Peterburg, Kazalište Opere i baleta „M.P.Musorgski“, Sankt Peterburg, Marijinsko kazalište (ex-Kirov balet),Sankt Peterburg) Od 2002. g. splitska je publika imala prilike pratiti njezin umjetnički rad u ostvarenjima baletnog repertoara HNK - Split. U prethodnom razdoblju ostvarila je veliki broj zapaženih uloga poput Odette/Odilije – Labuđe jezero P. I. Čajkovski, Quitri - Don Quijote“ – L. Minkus, Giselle – Giselle A. Adam, Nikije – Bajadera L. Minkus, Klare i Vile šećera u Ščelkunčiku P. I. Čajkovski, Princeza Aurora – Trnoružica P. I. Čajkovski, te više drugih solističkih uloga. Gostovala je u mnogim zemljama: Japanu, Francuskoj, Engleskoj,Nizozemskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Irskoj, Škotskoj, Malti, Belgiji, Portugalu, Ukrajini, Bjelorusiji, Letoniji, Estoniji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Litvi, Izraelu,Italiji i Švicarskoj. Elena Nikolaeva od ove sezone započinje s pedagoškim radom s mladim solistima splitskoga baleta tako da je ova nagrada uvod u to novo razdoblje njezine aktivnosti u spltiskoj sredini kao i potvrda njezinog velikog umjetničkog uspjeha u ovom teatru.

Nagradu "Rudolf Bunk" za najbolja umjetničko ostvarenja u scenografiji u sezonama 2012/13. i 2013/14. stručno povjerenstvo dodijelilo je gospođi Lini Vengoechea

Povjerenstvo se odlučilo dodjeliti nagradu Rudolf Bunk u području scenografije, kostimografije iscenskog oblikovanja, venecuelanskoj

kazališnoj umjetnici Lini Vengoechea koja je, premda je dugogodišnja suradnica na predstavama Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu upravo u protekle dvije kazališne sezone u svim predstavama koje je režirala Nenni Delmestre i to kao scenografkinja, ali često i kao glazbena suradnica te pomoćnica redateljice ostavila neizbrisiv autorski pečat u scenskoj slici svih predstava na kojima je radila. Prije svega radi se o predstavama To dijete i Kontra Progresa, te Shakespeareovom Romeu i Juliji u kojima je Vengoechein likovni rukopis nadišao ilustriranje radnje i postao ne samo organskim dijelom kazališne slike nego polugom scenskih zbivanja. Autorski prinos ove umjetnice u proteklim sezonama na izniman je način obilježio likovnost splitskog Hrvatskog narodnog kazališta što je posebno kulminiralo u predstavi Kontra progresa gdje je postignut kongenijalni scenografski postupak kako dok je bio usmjeren prema tekstu a tako i dok je produbljivao i pratio redateljsko čitanje te naglašavao igru glumačkih osoba u scenski prostor koji je zahvatima ove umjetnice sticao u svakom trenutku predstave na splitskim scenama rijetko viđenu scenografsku višedimenzijalnost.

Lina Vengoechea rođena je u gradu Maracaibu u Venezueli. Nakon studija sociologije i povijesti umjetnosti u Caracasu i Bostonu, specijalizira kuturni menadžment za neprofitne institucije. U svojoj je domovini od 1985. do 1993. bila ravnateljica kulturnog Centra Bellas Artes koji udomljava i Teatar Bellas Artes. Utemeljiteljica je Nacionalnog omladinskog teatra Venezuele kojim je ravnala četiri godine, utemeljiteljica je Internacionalnog festivala umjetnosti u Maracaibu, čija je predsjednica tri godine, te je jedna od utemeljiteljica Umjetničkog multimedijalnog centra Lia Bermudez. Članica je upravnih odbora u nekoliko venezuelskih kulturnih institucija. U posljednjih dvadeset i pet godina sudjeluje u više od šezdeset kazališnih produkcija kao scenografkinja, glazbena suradnica i audio-vizualna oblikovateljica u venezuelskim, hrvatskim, slovenskim, talijanskim i makedonskim kazalištima. Prevoditeljica je više dramskih tekstova s hrvatskog na španjolski i engleski jezik.