Ivica Čikeš

Ivica Čikeš, hrvatski bas, nacionalni operni prvak,. Nakon pjevačkog iskustva u klapama i mješovitom zboru crkve Gospe od Zdravlja u Splitu, započinje vokalno školovanje u Glazbenoj školi "Josip Hatze" u Splitu. Kraće vrijeme studira pjevanje na splitskom odjelu zagrebačke Muzičke akademije kod Cynthije Hansell-Bakić, a zatim odlazi u Rim i Parmu gdje prima privatne sate od vokalne pedagoginje Maje Sunare i dirigenta Wilhelma Wodnanskog. Debitirao je nastupom u Mozartovom Requiemu u konkatedrali Svetog Petra u Splitu (1989), a operni debi imao je pjevajući ulogu Markiza D'Obigny u Verdijevoj operi La Traviata (1992). Uslijedila je Hatzeova opera Adel i Mara (1993.) u kojoj je nastupio kao Dizdar-aga, a desetljeće i pol kasnije pjevat će i ulogu Starog Vornića u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski" (2009), eda bi i tu ulogu otpjevao u scenskoj postavi u splitskom HNK (2011). Zatim slijedi niz različitih uloga u matičnoj splitskoj kući u ulogama Verdija (I Lombardi alla prima crociata, Il Trovatore, Nabucco, Aida, Rigoletto, Don Carlo, Otello, Luisa Miller, Simon Boccanegra, Macbeth), Gotovca (Mila Gojsalića, Ero s onoga svijeta), Puccinija (Turandot), Rossinija (Il Turco in Italia, Il Barbierei di Siviglia), Bizeta (Carmen), Stravinskog (Oedipus Rex), Donizettija (L'Elisir d'amore, Lucia di Lammermoor), Masseneta (Werther), Bellinija (Norma), Mozarta (Don Giovanni), Čajkovskog (Knez Gremin), Zajca (Nikola Šubić Zrinjski), Tijardovića (Spli'ski akvarel). Sudjelovao je i u dvjema opernim praizvedbama: F. Parać: Judita (Split, 2000) i A. Kabiljo: Casanova u Istri (Rijeka, 2009). Na hrvatskim opernim pozornicama Čikeš je također ostvario impozantan broj uloga, a posebno važan nastup Čikeš je zabilježio u Teatru Comunale u Bolonji, kad je u ulozi Starog Židova sudjelovao u produkciji Saint-Saënsove opere Samson et Dalila (2008), gdje mu je dirigent bio Eliahu Inbal, a pjevački partner tenor José Cura. U Bugarskoj je nastupio kao Filip II. u Verdijevoj operi Don Carlo (2010), a u SNG-u Ljubljana nastupio je u Verdijevoj operi Nabucco (2012). U Italiju se vraća nastupom u kazalištu Politeama u gradu Lecce, pjevajući ulogu Escamilla u Bizetovoj Carmen (2012), a vrhunac dosadašnje karijere svakako je nastup u jednoj od najpoznatijih koncertnih dvorana na svijetu, kad je u Carnegie Hallu u New Yorku sudjelovao u produkciji Verdijeva oratorija Messa da Requiem (2013). Dobitnik je niza nagrada i priznanja: "Milka Trnina", "Milan Pihler", "Vladimir Ruždjak", "Ante Marušić", "Judita".