Napoli/Carmen

Napoli

Balet Napoli, ili Ribar i njegova nevjesta August Bournonville kreirao je 1842. za Danski kraljevski balet. Inspiraciju za plesnu priču o ljubavi mlade Teresine i ribara Gennara dobio je nakon svog putovanja u Napulj. Impresioniran lokalnim koloritom želio je u djelo ugraditi „svjetlost i dinamičnost“ grada koji vibrira u neprestanom pokretu.
Napoli je cjelovečernji klasični balet u tri čina. Integralna verzija redovito se izvodi u Danskoj, a povremeno i na drugim svjetskim pozornicama. No, širom svijeta uobičajilo se izvoditi finale trećeg čina, odnosno pas de six i tarantella iz scene proslave vjenčanja Teresine i Gennara na napuljskom trgu. Taj se dio Napolija izvodi i u Splitu, a Johnny Eliasen odlučio ga je kombinirati s pas de deux-om iz Bournonvilleovog baleta Praznik cvijeća u Genzanu, još jednog svjedočanstva zadivljenosti onovremenih Danaca Italijom. Praizvedeno u Kopenhagenu 1858. čitav je balet pao u zaborav i ne izvodi se od 1929. kad je skinut s repertoara Danskog kraljevskog baleta. Preživio je samo pas de deux, duet razdraganih i razigranih mladih ljubavnika, koji se smatra jednim od najsavršenijih Bournonvilleovih koreografija, te se kao primjer njegova stila često izvodi na baletnim gala-večerima.
Napoli je Bournonville osmislio dok je putovao kočijom od Pariza do Dunkerquea. Inspiracija su mu bili ulični prizori kojima je svjedočio putujući Italijom. „Kroz prozor bih, tijekom jednog sata, vidio više scena nego što bi ih moglo stati u deset baleta“, zapisao je u svojim memoarima. No, balet je također obojan utiscima koje je na autora ostavio francuski romantični balet. Premda ga Giselle, koju je vidio u Parizu nije pretjerano oduševila, ipak je iskoristio atmosferu drugog čina kao inspiraciju za drugi čin Napolija, koji se odvija u Plavoj špilji. Koreografija Napolija pažljivo se, kao što je slučaj i s drugim njegovim baletima, prenosila s generaciju na generaciju na sceni Danskog kraljevskog baleta. No, pas de six sekvenca doživljavala je neke modifikacije tijekom desetljeća. I sam je Bourbnonville radio izmjene. Od 1842 do 1854 bio je to pas de cinque. Za potrebe gostovanja u Beču sredinom 1850ih ples za petero plesača transformirao je u ples za troje, pas de trois, da bi mu konačnu formu dao Hans Beck početkom prošlog stoljeća.
U odabiru glazbe za Napoli Bournonville je bio vrlo vješt eklektik. Otkriće napuljskog plesa tarantelle bilo mu je velika inspiracija. Koristio je u prvom činu i poznate bel canto napjeve, primjerice ariju iz Rossinijeva Seviljskog brijača, kao i popularnu Te voglio ben assai, te latinski himan O Santissima. Glazbu za Napoli potpisuju četiri skladatelja. Edvard Helsted, Holger Simon Pauli skladali su prvi i treći čin. Niels W. Gade autor je glazbe za drugi čin, koji se odvija u podzemnom plavetnilu Plave špilje, a H. C. Lumbye napisao je finalni galop kojim djelo završava.
Što se tiče glazbe za pas de deux iz Praznika cvijeća u Gerzanu, koji je u splitskoj izvedbi inkorporiran u segment trećeg čina Napolija, njeno autorstvo se često pogrešno pripisuje Bournonvilleovim „kućnim“ skladateljima Holgeru Simonu Pauliju i Eduardu Helstedu. Istina je da je taj duet nastao prije samog baleta čiji je naknadno postao dio, i to tako da ga je prigodom postavljanja na scenu bečkog Karnthnerthor teatra kreirao teatra plesač Lorenzo Vienna, koji je tumačio glavnu ulogu Gennara, koristeći glazbu austrijskog skladatelja Matthiasa Strebingera.
August Bournonville (1805 – 1879), bio je danski baletni majstor i koreograf. Nakon studija u Parizu August postaje solo plesač u Kraljevskom baletu u Kopenhagenu. U razdoblju od 1830 – 1877 bio je koreograf Kraljevskog danskog baleta na čiju je scenu postavio preko 50 koreografija, cijenjenih zbog bujnog stila, lakoće i ljepote. Iako pod utjecajem pariškog baleta, izgradio je prepoznatljiv vlastiti stil. Radnja njegovih brojnih baleta zbiva se u različitim zemljama i podnebljima, od Danske, Italije, Rusije do Južne Amerike. Tek manji broj njegovih djela izvodi se i danas.
Bournonvilleov rad postao je poznat izvan Danske tek nakon Drugog svjetskog rata. Kraljevski je Balet, naime, počevši od 1950. ostvario nekoliko dužih inozemnih turneja koje su uključivale i SAD, na kojima su izvođena njegova djela.
Najpoznatiji Bournonvilleovi baleti su La Sylphide (1836), Napoli (1842), Konzervatorij (1849), Slavlje u Brugesu (1851) i Narodna bajka (1854)
Danski plesač, koreograf i baletni pedagog Johnny Eliasen rođen je u Copenhagenu 1942. Od sedme godine života školovao se u baletnoj školi Danskog kraljevskog baleta. Slijedi angažman u Skandinavskom baletu gdje je 1964. i 1965. bio solist, a zatim prelazi u Danski kraljevski balet, čiji prvak postaje 1972. Kao plesač bogatog dramatskog izričaja tumači glavne uloge u gotovo čitavom repertoaru Danskog kraljevskog baleta, uključujući sve Bournonvilleove balete, te velik broj naslova klasičnog baleta i predstava suvremenog plesnog izraza. U bogatoj međunarodnoj plesačkoj karijeri plesao je i s nekima od najvećih imena svjetskog baleta. Često je nastupao s Rudolfom Nurejevim, s kojim je na brojnim pozornicama širom svijeta izvodio glasovitu Bejartovu koreografiju Pjesama putnika Gustava Mahlera, a između ostalog uz Nurejeva je plesao i u televizijskoj produkciji Auréole. Bio je scenski partner i Nataliji Makarovoj, Eriku Bruhnu, Peteru Schaufussu… Po silasku sa scene 1987. postaje baletni majstor u London Festival Balletu, da bi 1990. bio imenovan zamjenikom Baleta berlinske Opere. U Danski kraljevski balet vraća se 1994. kao pomoćnik umjetničkog direktora, a od 1995. do 1997. obnaša dužnost umjetničkog ravnatelja. Gostuje kao baletni pedagog širom svijeta, u mnogim, pa i najvećim svjetskim baletnim kućama, kao što su Australian Ballet, moskovski Boljšoj teatar, Marijinski teatar u St. Peterburgu, londonski Royal Ballet Covent Garden. milanska La Scala, Béjart Ballet i mnogim drugim.

Carmen

Balet Carmen ruskog skladatelja Rodiona Ščedrina (rođen 1932) za gudački orkestar i udaraljke nastao 1967. spada među najkreativnija i najuspjelija djela u njegovom opusu. Ščedrin, diplomant Moskovskog konzervatorija jedna je od najprominentnijih figura u sovjetskoj i post-sovjetskoj glazbi. Najpoznatiji je upravo po svojim baletima, od kojih je mnoge napisao za suprugu Maju Pliseckaju, jednu od najvećih balerina dvadesetog stoljeća. Njegova smjelo prerađena orkestracija, inteligentne alteracije ritmičkih detalja, uz povremene humorističke detalje – primjerice, grubo umetanje suite Farandola iz Arležanke, ili iznenadni počeci i zaustavljanja u Toreadorovoj pjesmi – doprinijeli su ikonoklastičnom, ali vrhunski zabavnom prepričavanju Bizetove opere. Premda je Ščedrinova verzija uvrijedila brojne čistunce, branitelja je pronašla u samom Šostakoviču koji ju je smatrao oglednim primjerom umjetnosti transkripcije i blistavim slavljem plesa. Zanimljivo je pritom napomenuti da je upravo od Šostakoviča, pa onda i Hačaturjana Boljšoj naručio da prerade Bizetove glazbu da bi, nakon što su njih dvojica odbili, posao prihvatio Ščedrin.

Rođena u Zagrebu, balerina i koreografkinja Valentina Turcu već kao dijete je osjetila veliku strast i ljubav prema baletu i kazalištu. Njeni roditelji, vrhunski umjetnici baleta Maja Srbljenović i Marin Turcu u njenim su najranijim godinama unijeli ljubav, predanost i odgovornost prema plesu. Kultura pokreta, posebnost i ležernost obilježile su njene prve plesne korake, kao i nadarenost u traženju i širenju novih i drugačijih umjetničkih izričaja.
Sa devetnaest godina ulazi u slavnu plesnu kompaniju Béjart Ballet Lausanne. Tri ključne godine umjetnički se usavršava kod velikog Mauricea Béjarta i ostvaruje niz uloga širokog dijapazona u kreacijama jednog od najznačajnjih koreografskih i autorskih imena suvremenog plesa.
Valentina je trenutno angažirana kao solistica u Slovenskom Narodnom Gledališču u Mariboru. Posljednjih godina sve više se bavi koreografijom. Niz godina radila je sa slavnim slovenskim redateljem Tomažem Pandurom, a Janusz Kica, Vito Taufer, Nenni Delmestre, Alexandar Popovski, Samo Strelec, Krešimir Dolenčić neka su od imena redatelja i umjetnika s kojima već godinama surađuje i stvara.
Njen cjelovečernji autorski projekt La Callas 2007/08 jedinstveno je i senzibilno putovanje kroz život Marije Callas u kojem je pomaknula granice plesnog izričaja, spojivši na sceni glumce, plesače, operne dive, baletni ansambl i orkestar.
Splitska je publika njen strastven koreografski rukopis upoznala prošle godine, kad je s Baletom Hrvatskog narodnog kazališta Split postavila Ravelov Bolero.
Dobitnica je brončane medalje World Dancing Competition u Japanu, Nagoya 2002; na festivalu Zlatni lav 2006. dvije godine za redom dobila je nagradu publike, i to za predstavu Tango 2006, a slijedeće godine za predstavu Lacrimas. Iste godine na Slovenskom baletnom takmičenju njena moderna koreografija Rožmarin dobila je nagradu kao najoriginalnija. Godine 2008. Društvo Baletnih Umjetnika Slovenije nagrađuje Valentinin rad na području baleta, opere i drame, obrazlažući nagradu slijedećim riječima:
Kazalište je dom njenog stvaralaštva.
Uz mnoge pohvale, kritika i publika zajedno smatraju, da je Valentina Turcu balerina vrhunskih vrijednosti, istančanog pokreta, magnetične osobnosti i čarobnog senzibiliteta. Brojni kazališni umjetnici i kritičari s oduševljenjem primaju Valentinine radove i kreacije u predstavama tvrdnjom; da su njeni sjajni rezultati plod dugogodišnjeg iskustva, bogatog znanja i apsolutne ljubavi i predanosti tom poslu.
"Valentina Turcu stvara profinjeno, a ujedno i dominantno. Za svoje uloge dobiva brojne pohvale kritike, kao i publike. Duboko interpretativna i emotivno intenzivna dovela je svoj plesnokazališni izraz, pokret i stanje svijesti do vrhunskog stupnja scenske zrelosti.
Njena karizmatična osobnost bogati baletni prostor. Govor njenog tijela naprosto otvara nove dimenzije razumijevanja plesne umjetnosti."
Društvo baletnih umjetnika Slovenije

Svoj jedinstveni lifestyle Michal Negrin stvara već više od dva desetljeća vlastitim kreacijama nakita, modne odjeće i predmeta kućnog dekora nadahnutim prošlim vremenima.
Rođena 1957. u Izraelu, u kibucu Naan, Michal je uvijek bila uvjerena u vlastitu viziju, svjesna svoje jedinstvenosti, unatoč tome što je odrastala u okruženju koje je propovijedalo grupnu uniformnost. Slijedeći svoju strast za samoizražavanjem djetinjstvo je provela dizajnirajući. Majka joj je bila inspiracija i podrška u ostvarivanju vlastitih snova, usprkos konvencijama kibuca.
Michal se 1984. udaje za Meira Negrina. Njihov se odnos razvijao, osim na privatnom, i na poslovnom planu. Meir je danas direktor tvrtke Michal Negrin Designs. Zajedno su 1988. lansirali svoju prvu kolekciju na glasovitoj tržnici na otvorenom u Tel Avivu, rasadniku talentiranih dizajnerskih nada. Nakon uspjeha koji je uslijedio, otvorili su konceptni dućan u modnoj četvrti u telavivskoj ulici Shenkin.
Oblikovana u toplom obiteljskom i romantičnom ozračju, ova je udobna prodavaonica postala inspiracijom i uzorom koji se poštivao i pri uređenju na slijedećim lokacijama branda.
Slijedeći rastući uspjeh kompanije, u Bat Yamu 1996. počeo je raditi tvornički studio.
Michal Negrin zainteresirala je poduzetnike širom svijeta i konceptni su dućani otvoreni u Japanu, Sjedinjenim Državama, Izraelu, Južnoj Africi, Meksiku, Australiji i drugdje. Jedinstveni duh Michal Negrin proširio se i na druga područja, postavši danas svojevrsni lifestyle.
Nadahnuta objedinjavanjem starog i novog kao i korištenju iznimnih kombinacija boja, Michel Negrin osobno dizajnira svaki komad nakita, odjeće i kućnog dekora koji nosi njeno ime. Svoje artefakte oblikuje koristeći različite tehnike i objedinjujući razne stilove, dizajne i boje kako bi stvorila svijet čarolije, romanse i starinskog stila.
Michalin jedinstveni stil pozitivno je odjeknuo i očarao ljude širom svijeta. Njen dizajn privlači brojne medijske i druge javne ličnosti, uključujući i selebritije i voditelje talk showa.
Tijekom posljednjih dvadeset godina brand Michal Negrin proširio se na nove kategorije proizvoda i otvorio desetke trgovina i konceptnih dućana širom Izraela i svijeta u gradovima kao što su Tokio, Moskva, Boston, Sofija, Tel Aviv, uključujući i konceptne dućane u Dubrovniku i Zagrebu, te najnoviju u Splitu.
Svakoga dana pokušavam reinterpretirati ono što me uzbuđuje i što mi pomaže da ostvarim svoje snove. Vjerujem kako su znatiželja, entuzijazam i vjera dnevni podsjetnici na to da je sve moguće i da moramo održati živim dijete u nama. To nas vodi prema kreativnosti i pomaže nam da postignemo samoostvarenje.
Vjerujem kako je u ovom našem složenom svijetu važno sjetiti se naše suštine i sačuvati njeno dublje razumijevanje. Nije važno u kojoj smo životnoj dobi, koje smo rase niti odakle dolazimo; ono što je uistinu važno su optimizam, ljubav i radost koji nas hrani. Te osobine osnažuju našu hrabrost i usmjeruju nas prema boljem, mirnijem životu ispunjenom kreativnim otkrićima.