Leda

Očekuje li netko od ove predstave decentnog i školski urednog Krležu, ne treba ni dolaziti, jer kritika je već istaknula: “crnogorsko-hrvatska 'Leda' je predstava koja će teško zadovoljiti zagrižene ljubitelje Krleže“. I ne samo to: “Umjesto čistog teksta, redateljica i dramaturginja odlučile u se za, u odnosu na tradiciju salonske estetike i 'vjernog' insceniranja glembajevskog ciklusa, iskrivljenu sliku emocija i stanja Krležinih antijunaka, ispravno negirajući svaku objektivnost ili istinitost njegovih opisa agramerskog društva između svjetskih ratova... Dominacija i manipulacija, bez obzira jesi li vaginalne, falusne, financijske, artističke ili intelektualne, čine perverzan mehanizam koji 'Leda' pokazuje bolje od svojih parnjaka u trilogiji.“ (Igor Ružić). Otuda i zaključak da “u recentnom nizu regionalnih inscenacija Krleže, od Brezovca, preko Taufera, Markovića i Buljana, ova 'Leda' stoji u gornjem domu po širini zahvata i autorskoj invenciji.“