Mrzim istinu!

"Ti se sjećaš samo loših stvari!"

24. travnja 1992. godine Oliver Frljić u svojoj šesnaestoj godini napušta roditeljski dom. Ono što u tom trenutku izgleda kao kratkotrajno razdvajanje od obitelji, postat će trajno stanje. Uslijedile su godine izbjeglištva, prvi studij, drugi studij, zasnivanje vlastite obitelji, treći studij, početak profesionalne kazališne karijere, postupna afirmacija, raspad obitelji, (n)ova predstava…

Mrzim istinu! vraća nas u vrijeme prije “prijelomnog trenutka“. Umjesto patetičnog prepričavanja jedne obiteljske povijesti, ona nam rastvara unutarnje odnose unutar autorove obitelji. Svoj dramaturški temelj predstava gradi na tenziji između različitih obiteljskih dokumenata i autorovih svjedočanstava s jedne strane, te fikcionalnog statusa kojega ti dokumenti i svjedočanstva dobivaju u prostoru kazališne reprezentacije s druge strane. A kako pri tome prolaze “tolstojevski“ omjeri obiteljske sreće i nesreće – ostaje da prosudite sami!