Smrt trgovačkog putnika

“ Pritisak najboljeg započinje od najranijeg djetinjstva i traje čitav život ne dopuštajući ljudima da odahnu niti na tren. Iako izgleda kao briga za vlastite građane kojima se pruža mogućnost uspjeha ako ga zaslužuju, presija uspjeha, American Dream, je postala jedna od najuspješnijih metoda vladanja ljudima.”
(dr. Sanja Nikčević, Subverzivna američka drama ili simpatija za losere)
Mreža laži na kojoj počiva priča o obitelji Loman svoj korijen vuče ponajviše iz neizdržive presije uspjeha po kojem su oni kao obiteljska zajednica potvrđeni ili ih nema. Ta je mreža laži dobrano progrizla njihovu međusobnu ljubav; lažno tkanje koje ih drži na okupu snažno je jednako onoliko koliko i čežnja za ostvarenjem američkoga sna, sna o uspjehu. Ujedno, obitelj Lomanovih, kao i svi ljudi nalik njima, radije okreću leđa stvarnosti, nego snu. Njihova tragedija, može se reći, ustvari proizlazi iz sna. Preciznije, iz njihova odnosa prema snu. A što nas ovdje briga za taj daleki američki san?! - s punim će pravom sada upitati čitatelj. Zato je potrebno da krenemo redom, ispočetka.
Hitovi “velike trojke” američkih dramatičara četrdesetih i pedesetih su godina na Broadwayu označavali apsolutni vrh američkoga kazališta, a u hrvatskim su teatrima bili itekako rado igrani i veoma popularni: Williamsov Tramvaj zvan žudnja s problemom idealizacije svojeg izgubljenog američkog Juga i rodne kuće u kolonijalnom stilu; O’Neillovo Dugo putovanje u noć s obitelji Tyone koja se međusobno mrcvari; Millerova Smrt trgovačkog putnika, tragedija proizišla iz nepokolebljive vjere u mit da se čovjekova vrijednost mjeri kriterijem poslovnoga (materijalnog!) uspjeha.
Unutar konteksta “trojice velikih”, gdje svaki pojedini dramatičar progovara o propasti čovjeka zbog nemogućnosti prilagodbe, Millerova Smrt trgovačkog putnika, amblematsko djelo američke drame nagrađeno Pulitzerom, djelo koje ulazi i u povijest američke kulture i u svjetsku literarnu baštinu, na repertoar Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Splitu u ovoj sezoni stiže, dakako, i iz razloga njegove apsolutne aktualnosti. Ovo klasično američko djelo, nakon više od pedeset godina, zapravo tek sada može biti posve shvaćeno u zemljama bivšega socijalističkoga sustava gdje su socijalni programi jamčili egzistenciju, a upravo sada sudaraju se sa surovim zakonima tržišta, sa posve sumnjivim kriterijima uspješnosti, masovnim gubitcima posla, nemogućnosti vraćanja kredita za krov nad glavom, s trgovanjem osobnim dostojanstvom.
Nesumnjivo najžešći dramski kritičar kapitalizma, Arthur Miller postavlja temeljna pitanja koja tektonski tresu našim životima:
…………..
CHARLEY: Howard te otpustio?
…………...
LINDA (nad grobom): Zašto si to učinio? Danas sam otplatila zadnju ratu za kuću. Danas, dušo.
……………
BIFF: Zašto nastojim postati nešto što ne želim?
Davne 1949. Arthur Miller u dramu Smrt trgovačkog putnika upisuje riječ “uspješan” kao ključnu za svoju tragediju. Zađemo li u područje psiholingvistike, moglo bi biti zanimljivo vidjeti kako se značenje riječi “uspješan” mijenjalo u hrvatskome jeziku proteklih dvadeset godina, te kako je preko te svakodnevne riječi očit ključ mijenjanja /atrofije njezinoga smisla.
Do demokratskih promjena, dakle prije prijelaza na tržišnu ekonomiju, riječ “uspješan” temeljno je označavala cjelovitu, pozitivnu osobu. Potom, u času kad tržište i konkurentnost postaju jedino mjerilo, riječ “uspješan” polako započinje poprimati i druga značenja, a ta bi značenja uglavnom razotkrivao široki osmijeh govornika koji kao da kaže: razumijemo se, zar ne? Daljnji razvoj, bolje reći, atrofija značenja ove riječi ide ka potpunome porazu njezinog izvornog smisla: “uspješan” postaje stilski snažno markirana riječ, stigmatizirana neizrečenim a podrazumijevajućim značenjima – na tu se riječ nahvatalo i lukav, vjerojatno beskrupulozan, možda i izvan zakona. Čini se da veoma tanka linija dijeli riječ “uspješan” od ponora isključivo pežorativnog značenja: nagnula se preko ruba i gleda u bezdan svega onoga što naša današnja “uspješnost” ustvari znači.
I tu staje svaka daljnja mogućnost usporedbe: američki mentalitet potiče i prihvaća pionirski (divlji) duh koji uspostavlja Ameriku kakvu poznajemo. Taj all-American junak, koji se počesto ne osvrće ni na zakonske granice, apliciran na naš teritorij, srećom, neće dobiti aplauz niti divljenje ljudi. Tim prije, zahvaljujući i mentalitetu i memoriranome socijalnom nasljeđu, imamo intenzivniju empatiju prema “neuspješnome”, prema trgovačkome putniku Willyju Lomanu, čiji je život bio robovanje mitskoj slici uspjeha, a takav se “uspjeh” na našem ogledalu još uvijek reflektira kao jeziva, izobličena i nakazna slika svijeta.
Dubravka Lampalov