Naslovnica / Drama / Strašni roditelji

Jean Cocteau

Strašni roditelji

Strašni roditelji

Jean Cocteau, francuski pisac, često je za sebe govorio: "Ja sam laž koja govori istinu”. Nije prihvaćao konvencije i bio je u pravom smislu riječi pripadnik francuske avangarde svoga vremena. Strašni roditelji, čiji bi se naslov (Les Parents terribles) mogao igrom riječi prevesti i kao Čudo od roditelja, naoko je lagan “bulevarski“ komad iz 1938. godine, no zapravo subverzivno zadire u tkivo obiteljskih odnosa. Unatoč cenzorskim zabranama francuske su produkcije igrane u nekoliko stotina izvedaba, a kazališni svijet nanovo ga otkriva devedesetih godina prošloga stoljeća, kad je produkcija iz londonskoga Nacionalnog kazališta prenesena na Broadway, s glumačkim imenima iz svijeta filma i televizije: Kathleen Turner, Eileen Atkins, Cynthia Nixon i Jude Law, ali s naslovom Indiskrecije. Cocteau je 1948. s izvornom glumačkom postavom snimio istoimeni film, a britanska filmska verzija iz 1953. pod nazivom Intimne veze prikazana je na filmskom festivalu u Cannesu, kada je igrom slučaja Cocteau bio i član žirija. Komično-sentimentalni zaplet s pet lica i tri ljubavna trokuta iz pera osebujnoga i svestranog umjetnika obećava intrigantan kazališni doživljaj.

Prijevod Vjenceslav Kapural

Jezična savjetnica Jagoda Granić

Redatelj Goran Golovko

Scenograf Ozren Bakotić

Kostimograf Mladen Radovniković

Skladatelj Mirko Krstičević

Oblikovatelj svjetla Srđan Barbarić

Oblikovatelj tona Tomislav Luetić

Izvođači:

Yvonne Bruna Bebić

Leonie Arijana Čulina

Georges Nikola Ivošević

Michel Nikša Arčanin

Madeleine Anastasija Jankovska

„Da ovo stavimo u najgluplji bulevarski vodvilj, kritizirali bi nas zbog pretjerivanja“, izgovara na jednom mjestu tata Georges, a njegova svastika Léonie malo kasnije mu cinično odgovori: „Ne znam je li ovo drama ili vodvilj, ali u svakom slučaju je remek djelo“. Igrajući se kazališnim konvencijama i gledateljevim predodžbama komedije, melodrame, drame i motiva grčke tragedije, subverzivni gospodin Cocteau ne daje nam ključ za snalaženje u labirintu zamršenih odnosa unutar jedne nevjerojatne (incroyable!) obitelji. Taj opsjenar riječi („…francuski je rječnik prava farmakopeja – s jedne strane otrov, s druge lijek…“ – R. Barthes: Fragmenti ljubavnog diskursa), opsjenar slika i psihe zavodljivo nas vodi putovima i stranputicama naših duša da bi poljuljao sve arhetipsko u nama, a istovremeno nas zabavlja. Goran Golovko