Zlatni zmaj

Skica, a ne crtež!

Razlikujem pojmove crteža i skice. Crtež hvata stvarnost i zarobljava je u svojoj punini. Još Aristotel piše o slikaru Zeuksisu koji je tako realno naslikao grožđe da su ptice slijetale na njega i zobale ga. Zeuksis je paradigmatski umjetnik crteža: lijepe oslikane površine koja nas zavodi svojom puninom i nalik je stvarnosti. Ali kako slikati crteže tamo gdje ljudski život postaje statistika? Više od tri tisuće izbjeglica utopljenih u Sredozemnom moru samo godine 2014? Kako slikati crteže u svijetu gdje dvjesto milijuna izbjeglica i ljudi bez papira čine petu najmnogoljudniju populaciju - nakon Kine, Indije, SAD i Indonezije?
Skica je gruba, ne zavodi, nema iluziju punine i dubine, neće prevariti nikakve ptice jer hvata samo grube konture stvarnosti. Ali, možda nas baš time oslobađa iluzije da je ta stvarnost nepromjenjiva? Možda se u skici mogu nazrijeti potencijali neke nove stvarnosti?
Zato dragi moji, nemojte nikako shvatiti Zlatnog zmaja kao crtež.
Ivan Plazibat

Korak preko ruba

Njemački pisac, dramaturg i redatelj Roland Schimmelpfennig najigraniji je njemački autor srednje generacije na europskim scenama i jedan od najhvaljenijih i najnagrađivanijih autora njemačkog govornog područja. Zlatni zmaj, njegova drama iz 2009., jasno ilustrira razloge Schimmelpfennigovog uspjeha.
Društveno angažirana priča o statusu ilegalnih imigranata koji u Europu dolaze s Istoka u potrazi za boljim životom, u Zlatnom zmaju postaje formom i sadržajEm kompleksna drama. Ona govori o domaćinima "Zapadnjacima", jednako koliko i o onom što oni / mi vidimo kao dramatičan problem Staroga kontinenta - doseljenim Istočnjacima.
Obična zubobolja u kuhinji azijskog restorana postaje okidač niza ljudskih tragedija, koje se, sasvim neprimjetne u svijetu uspjeha i profita, odvijaju u svakom stanu te zgrade. Otuđenost, hladnoća, neprepoznavanje, depresija, ropstvo, opijati, seksualno iživljavanje, ljudi koji ne postoje, prostitucija..., sva dekadencija društva na umoru, koje i dalje čuva svoj vanjski sjaj dok je iznutra trulo kao zub u ustima kojim sve započinje, vidljiva je u ovoj obdukciji uspješnog društva.
Priča o bratu i sestri koji su napustili kinesku provinciju u potrazi za boljim životom, kojega poznaju iz televizijskih reklama i hollywoodskih filmova, umjesto pričom o uspjehu završava tragedijom. Stradaju zbog nebrige dekadentnog društva kojega je jurnjava za profitom dovela na rub ponora. Schimmelpfennig u Zlatnom zmaju čini taj presudni korak: svijet propada u metaforičku provaliju.
Mračna priča o pohlepi globaliziranoga svijeta koji zbog profita trguje baš svime, uobličena je u originalnu dramsku formu, karakterističnu za ovog njemačkog autora. Niz kratkih scena/rezova smještenih u restoran Zlatni zmaj i u nekoliko stanova iznad njega presjek su suvremenog globaliziranog društva obilja. U njemu ima svega osim - ljudskosti. Realizam se miješa s klasičnom, ali ovdje morbidno izvrnutom basnom o cvrčku i mravu, a socijalna tragedija umjesto da progovara brutalnim naturalizmom provučena je kroz simbolistički filtar poezije. Rezultat je impresivna minimalistička drama katarzičnoga učinka.
Izlažući priču epskim, brehtijanskim pristupom Schimmelpfennig progovara iz različitih perspektiva, svaki sudionik drame ima pravo na svoju priču, svoj dramski kratki rez. Pri tom autor, naslanjajući se na Brechtovu poetiku, brzom promjenom perspektive naratora i namjernim poigravanjem odnosa glumca prema karakteru (žene igraju muškarce, stari mlade) razbija kazališnu iluziju i ukida uživljavanje u predstavu.
Rezultat je drama koja postiže nemoguće: ona poezijom govori o brutalnom, a basnu koristi ne da bi nas poučila nego da nas šakom udari u želudac. U njoj uživamo, ali nam je istovremeno mučno. Ovo je mrak u kojem zadržavamo osmijeh, drama u kojoj se jasno prepoznajemo dok istovremeno ponavljamo da se takve stvari nama ne događaju.
Zlatni zmaj jednostavno progovara o bolnoj i sveprisutnoj drami globaliziranog svijeta čiji smo svi dio, ma koliko se trudili uvjeriti sebe da se to u našoj kući ne događa.
Ipak, ovo što se događa na sceni nije samo kritika suvremenog svijeta. Zlatni zmaj snažan je apel da se svijet, kakav smo donedavno poznavali - spasi. Jer, možda, ipak nismo zakoračili preko onog ruba....
Jasen Boko