Naslovnica / Marulićevi dani / 24. Marulićevi dani / Predstave / Pritisci moje generacije

Dino Pešut

Pritisci moje generacije

Pritisci moje generacije

Pritisci moje generacije mladog hrvatskog dramatičara Dina Pešuta dovodi na scenu novi naraštaj, do sada slabo zastupljen na kazališnim daskama. Generacija je to rođena ranih devedesetih, a pritisci s kojima se oni suočavaju nisu više traume i posljedice rata. Roditelji, loša ekonomska situacija, velika očekivanja od mladih ljudi kojima društvo nema što ponuditi i emotivni kaos koji dolazi kao posljedica okruženja dovodi mladu protagonisticu u gotovo bezizlaznu situaciju.

Pešutova drama vapaj je generacije koja je stasala u teškim i kaotičnim tranzicijskim godinama, koja ne može naći mjesto u društvu bez ideala u kojem živi i koja gotovo da nema perspektivu. Kako se boriti u takvim vremenima, kakve su šanse mladih ljudi i koji ih problemi muče - o tome govori ova predstava.

Dino Pešut, hrvatski dramaturg i dramatičar rodio se u Sisku 24. veljače 1990. Dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu upisao je 2009. godine. Od 2011. profesionalno radi kao dramaturg na produkcijama u kazalištima ZKM, Dječje kazalište Dubrava itd. S kolegicom Mirnom Rustemović djeluje kao redateljsko - dramturški tandem Pešut-Rustemović, orijentiran uglavnom na postavljenje suvremenog dramskog teksta. Svibanjska praizvedba drame Pritisci moje generacije u HNK Split bit će njegov dramatičarski debi. Za dramu L.U.Z.E.R.S. dobio je treću nagradu za dramsko djelo Marin Držić za 2012. godinu.

Redatelj Samo M. Strelec

Scenograf Ozren Bakotić

Kostimografkinja Naida Kromić

Scenska glazba Bojan Brajčić

Jezična savjetnica Jagoda Granić

Oblikovatelj svjetla Srđan Barbarić

Oblikovatelj tona Željko Mravak

Izvođači:

Ona Ana Franić

Majka Bruna Bebić

Otac Žarko Radić

Zaručnik Vicko Bilandžić

Ljubavnik Pere Eranović

Stranac Nenad Srdelić

Muškarac Josip Zovko

Popisivač Bojan Brajčić

Vapaj “pritisnute“ generacije

"Pritisci su glas nove generacije, ili točnije: ne glas - vapaj i ozbiljno upozorenje. Svaka dekada ima svoju 'izgubljenu generaciju', ali tranzicija i liberalni kapitalizam naučili su nas da naraštaj rođen u vrijeme Domovinskog rata nema gotovo nikakve šanse. Ovo je njihova drama, ali i drama svih nas koji s njima žive. Oni imaju, kako kaže Ona, protagonistica i anti-junak Pritisaka: 'Dvadeset i pet godina, jednu oronulu kuću, jedan zapušteni vrt, jedan osjećaj manje vrijednosti, i samo nekoliko doista važnih izbora.' O tim izborima govori ova produkcija.“