Sada je, zapravo, sve dobro

Jedan muškarac je iznenada otpušten, a u tom trenutku jedna obitelj ovršnim postupkom ostaje bez svega što posjeduje. Na jednom kraju grada usamljena žena nema sredstava za sprovod vlastitog supruga, na drugom par umirovljenika preživljava osebujnom inačicom urbane poljoprivrede. Hoće li takvi, svakodnevni proboji egzistencijalnog očaja postati podnošljiviji ako ih se zaogrne u začudno scensko ruho? Koliko smo daleko od trenutka u kojem spokojni i mirni možemo reći: „Sada je, zapravo, sve dobro?“.

Dramaturg Matko Botić o predstavi je zapisao: „Kako napraviti predstavu o najobičnijem, svakidašnjem trajanju, a da taj mimesis ne stvori uvijek istu kolekciju sitnih realizama u izvedbenom stilu? Kako bez patetike govoriti o situacijama kojima emotivni potencijal kipi preko rubova? Može li se istovremeno biti političan i nezainteresiran za izravno optuživanje? Nastanak ove predstave ispunjen je traženjima odgovora na spomenuta pitanja, kroz proces koji se trudio zadržati fokus na doslovnosti sadržaja i stalno inzistirati na apstraktnom potencijalu forme. Bez unaprijed pripremljenog teksta, bez čvrste strukture, bez ironijskog odmaka“.