Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb

Mate Matišić

Svećenikova djeca

Svećenikova djeca

“Zar se ne radi samo o krevetu i grobu?“

Od 1997. kad su nastala, Svećenikova djeca doživjela su brojna uprizorenja, pobrala mnoštvo nagrada i aplauza, a nakon iznimne filmske popularnosti evo ih i u režiji Marija Kovača.

A ono što najviše fascinira sam je Matišić ovako odredio: “To nam je najdraže, ulaziti u tuđe krevete i grobove... u njima su tajne naše sadašnjosti i naše prošlosti. Pogledajte medije i politiku - zar se ne radi samo o krevetu i grobu?“ Ne samo medije i politiku, jer istom 'sirenskom zovu' uronjenom u licemjerje, ne odoljeva ni Crkva. A Kovač upravo u tome vidi najveći potencijal Svećenikove djece:

“Mate Matišić se ne libi prokazati kako je Car gol te time taknuti u osinjak i primiti na sebe bijes klera u želji da, barem na dramskom papiru, očuva sekularnost države.“

Redatelj Mario Kovač

Dramaturginja Dora Delbianco

Scenograf Miljenko Sekulić

Kostimografkinja Hana Letica

Glazba Tomislav Babić

Asistentica redatelja Petra Radin

Oblikovatelj svjetla Alen Marin

Izvođači:

Don Fabijan, svećenik Željko Königsknecht

Petar, trafikant Edo Vujić

Marta, Petrova supruga, spremačica u župnom dvoru Branka Trlin

Luka, susjed Velimir Čokljat

Don Šimun, svećenik Ivan Đuričić

Pacijentica, žena koja kleči Anita Matić Delić

Sjene Petra Radin/Petra Bokić, Mirela Tihava