Riječ izbornika

Marulićevi dani, kao festival duge i bogate tradicije, te nesumnjivo velikog ugleda, pred svakog izbornika postavlja zahtjevan i odgovoran zadatak, koji sasvim sigurno započinje promišljanjem i određivanjem kriterija i načela koji bi ga trebali voditi prilikom prolaska kroz pretpostavljenu kazališnu godinu. Pritom je vjerojatno najvažnije napomenuti kako je svaki izbor ovakve vrste po nužnosti autorsko djelo, koje se u svom temelju zasigurno nosi za traženjem elemenata izvrsnosti u ponuđenim predstavama, ali s bitnom opaskom da je pritom uvijek i nužno riječ o subjektivnom shvaćanju izvrsnosti samog izbornika, koji slijedeći svoje razumijevanje visine umjetničkih dosega iz ponuđenih predstava na kraju donosi svoj odabir.

Samim time je i traženje imaginarnog izborničkog ključa zapravo aposteriorni zadatak, koji više predstavlja svojevrsno svođenje znamenki pod zajednički nazivnik, nego određivanje i predstavljanje unaprijed zadanih parametara za promišljanje o prijavljenim predstavama.

Na taj način dolazimo i do naslova u ovogodišnjem izboru. Na javni je poziv za prijavu predstava na ovogodišnji 25. festival hrvatske drame Marulićevi dani pristiglo 35 prijava, pri čemu sam kao izbornik iskoristio mogućnost razmatranja i onih predstava koje odgovaraju propozicijama Javnog poziva, a nisu bile službeno prijavljene, a sve kako bih u pretpostavljenoj širini izbora predstavio što kvalitetniji program.

Ovogodišnji izbor time se zaustavlja na devet predstava u službenoj konkurenciji, te jednoj izvan konkurencije, koje u obzoru dramskog teksta donose zanimljivu liniju od klasika Miroslava Krleže, preko živućeg klasika Ive Brešana do suvremenog dramskog tkiva Ivane Sajko; dok u izvedbenom smislu prije svega otvaraju prostor potentnim i aktualnim autorskim projektima, ili pak izrazito snažnim redateljskim osobnostima poput Ivice Buljana ili Renea Medvešeka.

Kazališnu sezonu u Gradskom dramskom kazalištu Gavella obilježila je upravo jedna takva predstava, autorski projekt Anice Tomić i Jelene Kovačić My Little Corner of the World, koja Fassbinderovog Južnjaka koristi tek kao početnu poziciju u problematiziranju teme pripadanja i nepripadanja, našeg i tuđeg, kroz precizan i prepoznatljiv autorski rukopis.

Ženski dio glumačkog ansambla Zagrebačkog kazališta mladih u svojem je pak autorskom istraživanju u predstavi Dine Mustafića Kako smo preživjele, ishodišnu točku eseja Slavenke Drakulić nadopisivao vlastitim narativima, te na taj način u tri zasebna bloka maestralno prošao kroz najvažnije topose socijalizma, vremena Domovinskog rata, kao i tranzicije, odnosno post-tranzicije.

Predstava Potop, autora i redatelja Mirana Kurspahića nastala u koprodukciji Teatra &TD i Umjetničke organizacije Kufer, još je jedan autorski projekt u ovogodišnjem izboru, u kojem se Kurspahić vrlo vješto poigrava prostorno - vremenskim razinama kako u samom tekstu, tako i u izvedbi, donoseći predstavu hrabrih dramaturških rješenja, koja malo koga može ostaviti ravnodušnim.

Autor i humanist Marijan Gubina svojim je romanom 260 dana gotovo odmah po objavljivanju uvršten u Kurikulum građanskog odgoja i obrazovanja, a u autorskoj koncepciji Dražena Ferenčine i Ane Prolić istoimena predstava potresno ali istovremeno i vrlo direktno otvara teme ratnog stradanja, preživljavanja i oprosta na ljudski dostojan, te istovremeno umjetnički relevantan način.

Dramski je jezik Miroslava Krleže na ovogodišnjem Festivalu predstavljen s dva naslova, podjednako intrigantna, uvjerljiva i aktualna. Ivica Buljan svoj je redateljski put u Vučjak oblikovao kao napetu dramu odnosa, u kojem je za svoj snažan redateljski rukopis pronašao sjajno raspoložen ansambl Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, predvođen Almom Pricom, Ninom Violić i Silvijem Vovkom.

Rene Medvešek svog je i Krležinog Kristofora Kolumba u izvođenju muškog dijela glumačkog ansambla Zagrebačkog kazališta mladih, donio u dramaturški potpuno novom i preciznom čitanju, u kojem se u golemoj utrobi broda odigrava precizna igra moći i izgubljenih iluzija, u jednoj od ponajboljih predstava sezone.

Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja Crnogorskog narodnog pozorišta i Međunarodnog festivala Kotor art donosi stožernu dramu suvremenog klasika u izvedbeno zanimljivom i glumački živom ključu, u kojem je antologijski teatar u teatru Ive Brešana u interpretaciji mladog Luce Cortine i dramaturgiji Željke Udovičić pronašao zahvalne i uzbudljive sugovornike.

Evropa Ivane Sajko u režiji Primoža Ekarta u punom je smislu tranzicijska priča koja se podjednako hrani našom suvremenošću kao i mitološkim parafrazama, te je u izrazito sugestivnoj izvedbi Barbare Cerar i mlade glumačke petorke koja ju u stopu prati, pokazala svu sugestivnost dramske riječi jedne od naših najcjenjenijih dramatičarki.

Predstava Srce na sceni Zbora i Dramske skupine Udruge osoba s cerebralnom paralizom Srce, po svemu je predstava izvan konkurencije, te nije tek aktivistička ili inkluzivna u svojim nastojanjima, već s druge strane svojim zanimljivim autoreferencijalnim okvirom donosi kazališni događaj istovremeno duhovit, dirljiv i snažan.

Također, posebno mi je žao što splitska publika i gosti Festivala neće imati priliku vidjeti jednu od predstava odabranih za službenu konkurenciju, predstavu Vincent Olje Lozice Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke, duboko plemenitu i u svim segmentima pomno promišljenu predstavu o pravu na različitost, ispričanu u poznato maštovitom i poetski nadahnutom rukopisu Olje Lozice i Matka Botića.

I na kraju, dopustite mi da izrazim svoju veliku zahvalnost na prilici da kao izbornik ovogodišnjih 25. Marulićevih dana, ponudim predstave koje će, iskrena mi je želja, pokazati umjetnički zanimljiv pogled na kazališnu godinu koja je ostala iza nas.

Tomislav Zajec