Kako smo preživjele

Hoćemo li preživjeti potrebu i potragu za smislenim životom i harmoničnim svijetom?

“Sjećanje je važna komponenta nas samih, dio našega bića. Način i odabir onoga čega se trebamo i moramo sjećati, jedno je od bitnih pitanja našega društva. Na žalost, kod nas je sjećanje selektivno i filtrirano kroz društveno-politički odnos u kojem se povijesni događaji promatraju bez konteksta i korelacije s vremenom u kojem su se odigrali. (...)
Pamćenje je kao knjižnica u kojoj su knjige poredane bez abecednog reda, knjižnica u kojoj nema sabranih djela, tvrdi Brodski. Naša sjećanja nisu ni povijesni naslovi, niti memoari, niti enciklopedije, vec intimna memorija svih ovih godina i života koji su pojele svakojake povijesne turbulencije, od kojih nam se zavrtjelo u glavi da više ne znamo ni tko smo ni gdje smo. Možda jesmo prekinuli kontinuitet ideoloških monolitnosti koje su potkopavale povjerenje u čvrst osobni identitet, u karakter Ja, ali smo još uvijek u potragama za smislenim životom koji želimo usmjeriti ka dobromu, harmoničnom i sretnom svijetu. Hoćemo li tu potragu preživjeti?“
(Iz teksta Dina Mustafića)