Poludjela lokomotiva

Pogledate li malo bolje, daljina guta željeznicu, ali ne i željeznica daljinu!

Stanislav Ignacy Witkiewicz poljski je književnik, filozof i slikar te jedan od najzanimljivijih autora svjetske avangarde prve polovice 20 stoljeća. Njegova Poludjela lokomotiva (1923) na iznimno duhovit način rezimira autorova umjetnička traganja koja se stalno kreću između groteske i drame apsurda. Strojovođa i ložač, koje vodi neobična i skrivena strast, naumili su svoju parnu lokomotivu potjerati mimo svih razumnih ograničenja, ne zaustavljajući se niti se obazirajući na signalizaciju, jer žele doživjeti vrhunac brzine i osjetiti kako je s druge strane mogućeg. No, oni nisu obični željezničari nego zloglasni kriminalci koji su izmaknuli ruci pravde, a njihov eksperiment kvare putnici želeći zaustaviti vlak. Ludi se pokušaj naposlijetku pretvara u “običnu“ željezničku nesreću...
Witkiewiczeva parna lokomotiva metafora je kazališta i života, intrigantan redateljski predložak koji se na početku čini bliskim psihološkom realizmu, posebice u prikazivanju odnosa među likovima, no ono što ga čini jedinstvenim njegov je izniman metafizički nemir koji lako prelazi kazališnu rampu.