Naslovnica / Opera / Arhiva / Suor Angelica / Gianni Schicchi

Giacomo Puccini

Suor Angelica / Gianni Schicchi

Suor Angelica /  Gianni Schicchi

Ove dvije opere, Sestra Angelica i Gianni Schicchi, koje zajedno s Plaštom čine triptih, nastale su zahvaljujući geniju libretista Giovacchina Forzana koji je svojom kreativnošću i teatarskim senzibilitetom dao Pucciniju dvije priče koje su mu nedostajale; ovaj je, naime, već imao u glavi sadržaj Plašta, treće opere koja je trebala zaključiti triptih.Sestra Angelica se nekim stihovima referira na događaje iz Butterfly, koja je Pucciniju bila posebno draga, i kao ženski lik i kao tema; bol Cio Cio San, njena ranjena majčinska ljubav tu dominira scenom, te ona, izmučena moralnom torturom kojoj je izlažu drugi, izlaz nalazi u samoubojstvu. I Tosca podnosi, na određen način, torturu koja je u njenom slučaju fizička, i završava na sličan način. No, za razliku od Butterfly, Sestra Angelica nije rob vlastitih izbora, ona ne odlučuje sama o svojoj sudbini. Žrtva je zadrtosti koja se obrušava na nju i njen aristokratski svijet; zbog konvencija klase kojoj pripada zanijekali su joj pravo na majčinstvo, zatočili je među zidove samostana kako bi sahranili njenu krivicu i osudili je tako na vrijeme koje stoji. Sestra Angelica talac je zaustavljenog vremena, zaustavljenog od strane drugih, vremena sadašnjeg koje je prazno i bez ljubavi, sjećanje na koja neprestano obnavlja njenu bol.Za razliku od Sestre Angelice, Gianni Schicchi je komedija u svom najčišćem obliku, puna neizrečenosti, nekih priča koje su se stvarno dogodile, poput one o firentinskoj obitelji Bischeri, zabilježenoj u ansamblu ''Ecco la' un Donati...''Središnji čvor Schicchija dolazak je na scenu nove društvene klase, bogate buržoazije. To je taj „gente nova“ o kome pjeva Rinuccio, koji će uskoro zamijeniti aristokraciju. Nadalje, Puccini je odlično poznavao psihologiju Toskanaca, u ovom slučaju Firentinaca. Egzemplaran je i nevjerojatno aktualan njegov portret Giannija Schicchija: grubi čovjek koji je prilagodljiv, oportunist i inteligencija a u osnovi dobrog srca kad je u pitanju sreća njegove kćerke Laurette.Različiti likovi iz obitelji Donati oslikani su na način koji je i moderan i lucidan: ljubav, poštovanje, ljudsko suosjećanje njima su nepoznate riječi, sve se okreće oko oporuke i vlastitih interesa: a nisu li upravo pohlepa i osobni interes glavne pokretačke sile našeg društva?.

Dirigent: Ivan Repušić
Redatelj: Fabio Sparvoli
Scenografkinja: Vesna Režić
Kostimografkinja: Dženisa Pecotić
Zborovođa: Neven Radaković
Koncertmajstor: Julian Nechita
Korepetitorice: Vera Pavasović, Tetjana Borčagivska
Inspicijentica: Elza Tudor Gančević
Šaptačica: Mirjana Zelić
Asistent redatelja: Ozren Bakotić
Asistent kostimografkinje: Mario Leko

Izvođači:

Suor Angelica

Sestra Angelica: Valentina Fijačko (19. i 21. 1. 2010.), Božena Svalina
Kneginja, njezina teta: Žana Marendić Bučević
Predstojnica samostana: Davorka Horvat
Zamjenica predstojnice: Antonija Teskera
Učiteljica novakinja: Barbara Sumić
Sestra Genovieffa: Ana Lice
Sestra Dolcina: Jelena Brnadić
Sestra Osmina: Maja Spaija Tomas
Sestra bolničarka: Irena Parlov
1. sakupljačica milodara: Snježana Katić
2. sakupljačica milodara: Ivana Tonković
1. sestra laikinja: Dajana Stolić Bohnert
2. sestra laikinja: Lea Ančić
1. novakinja: Nikolina de Michelli Vitturi
2. novakinja: Diana Kurobasa

Gianni Schicchi

Schicchi: Giorgio Surian (19. i 21. 1. 2010.), Kiril Manolov
Lauretta, njegova kći: Tamara Franetović Felbing
Zita, zvana Stara: Terezija Kusanović
Rinuccio, Zitin nećak: Tomislav Mužek
Gherardo, Buosov nećak: Sveto Matošić Komnenović (19. i 21. 1. 2010.), Špiro Boban
Nella, njegova žena: Ana Lice
Gherardino, njihov sin: Stipe Bakić
Betto, Buosov šurjak: Božo Župić
Simone, Buosov bratić: Dinko Lupi
Marco, njegov sin: Vinko Maroević
Ciesca, Marcova žena: Davorka Horvat
Spineloccio, liječnik: Tonči Banov
Notar: Mate Akrap
Pinellino, postolar: Marijo Krnić
Guccio, ličilac: Jadran Barišković
Buoso Donati: Darijo Tvrdić

Premijera: HNK Split, 18. travnja u 20.30h