Kemal Gekić - pijanistički recital

Kemal Gekić jedan je od najistaknutijih pijanista današnjice. Odlike su njegova muziciranja snažna originalnost, snaga interpretacije i savršeno vladanje instrumentom. Rođen je u Splitu 1962. Njegova teta, profesorica Lorenza Batturina, pružila mu je prva glazbena znanja, a 1978. u klasi profesorice Jokuton Mihajlović započinje studij na Umjetničkoj akademiji u Novom Sadu. Kao jedan od najboljih studenata u povijesti Akademije, ostaje raditi na istom fakultetu na odsjeku za klavir, kojim je rukovodio do 1999, a danas živi i radi kao profesor klavira na Međunarodnom sveučilištu u Miamiju, Florida te gostujući profesor na Musashino Academy of Music u Tokiju.

Na Chopinovom natjecanju u Varšavi 1985. počele su kontroverze koje će Gekića pratiti i u narednim desetljećima. Njegovo osebujno i spektakularno sviranje izazvalo je podijeljeno mišljenje kod konzervativnih članova žirija, ali i osvojio srca publike i kritičara. Istovremeno je započeo muzicirati diljem Europe, Bliskog istoka, Kanade i SSSR-a, Japana, Jugoistočnog Pacifika, a prenosile su ga sve veće TV kuće. Natjecanje u Varšavi vodilo je ka ugovoru s JVC Japan, koji je snimio natjecanje i prezentirao ga kao prvo u seriji nosača zvuka što su nastajali narednih godina.

Povijest se ponovila i 1988. kada je Gekić eliminiran s montrealskog međunarodnog natjecanja nakon polufinala. Njegovi obožavatelji organizirali su prodajni protestni recital, te mu sakupljeni novac dodijelili kao Nagradu publike. Ranih devedesetih Gekić se povlači iz javnosti kako bi se posvetio daljnjem usavršavanju i snimanju, težeći još većim interpretacijskom dometima.

Zа svoje snimke Kemаl Gekić je nаgrаđivаn u Europi, Americi i Jаpаnu zа originаlnа i pronicljivа viđenjа muzike Handelа, Mozаrtа, Chopina, Skrjаbinа i Lisztа. Njegov izvаnredni compact disc objаvljen zа Naxos s trаnskripcijаmа Rossinijа-Lisztа, osvojio je Rosette, nаgrаdu Penguin glazbenog vodičа, dok se njegovi snimci Lisztovih 12 trаnscendentаlnih etidа (JVC) te 27 Chopinovih etida (Gamamedia) smаtrаju samim vrhuncima pijаnizmа.

“Umjetnik svake epohe nalazi svoj način da izrazi ono što je univerzalno. Nema napretka. Samo se razlikuju načini izražavanja, ali se ne može reći da je to evolucija i da je bolje. Ne treba pisati napredniju muziku već kakva je potrebna, kako čovjek osjeća danas, a ona će samim tim što je pisana danas biti drugačija. Stalno dajemo novo odijelo univerzalnom tijelu. Razlog zašto su naši moderni kompozitori dospjeli u ćorsokak je što misle da moraju da stvaraju napredniju muziku, a ta naprednija muzika, kao što znamo, se ne može slušati. Neko može da kaže: 'Dobro, ali simfonijski orkestar je mnogo veći od Bahovog'. On može biti veći, ali mi ne pričamo o tehnici, pričamo o muzici, a muzika se ne može tako vrednovati. Ako je veći, ne mora da je bolji, niti ako sviramo muziku većem broju ljudi, znači da sviramo dobro.“
Kemal Gekić, iz intervjua sa Sašom Važić, 2006. (www.plastelin.com)