Koncert gudačkog kvarteta Porin

Smetanina kratka glazbena biografija ili Gudački kvartet u e-molu
Posljednjih deset godina života Bedřicha Smetane (umire 1884. u dobi od šezdeset godina) označeno je fatalnim propadanjem njegova zdravlja, ali i skladanjem najboljih djela. Svih njegovih šest simfonijskih pjesama iz ciklusa Moja domovina nastaje u tom razdoblju, kao i kasni dio opernog opusa označen istančanim lirizmom, te oba gudačka kvarteta. Napokon, Smetana doseže status središnje figure glazbenog života u Pragu, a njegova glazba postaje glazbenim sinonimom češke nacionalnosti, ispunjavajući Smetanin umjetnički cilj koji se polagano kristalizirao, isprva na tragu velikih romantičara, posebno Liszta, da bi doživio individualnu renesansu u ideji umetanja češkog folklora u vlastiti romantičarski stil. U cijelom svom stvaralaštvu Smetana sklada samo četiri komorna djela. Dvadeset godina dijeli njegove gudačke kvartete od klavirskog trija koji sklada nakon smrti njegove kćeri Bedřiške, 1855. godine. Kvartet nastaje tijekom dva mjeseca 1876. godine. Premijeru je doživio na privatnoj izvedbi u Pragu. Violu je svirao Antonín Dvořák. Službena praizvedba Kvarteta u e-molu održana je 29. ožujka 1879. u Pragu.
Podnaslovljen Iz mojeg života, Prvi gudački kvartet u e-molu programsko je djelo. Ovom intimnom sastavu Smetana se vratio u želji za nekom vrstom povjerljive ispovijesti. Njegov autobiografski sadržaj donesen je u pisanom komentaru kojim nas skladatelj opskrbljuje unatoč tome što je smatrao da program nije ključan za razumijevanje skladbe. Glazbena supstanca i emocionalni ambijent kvarteta ipak su neraskidivi od razdoblja koje Smetana proživljava, gluhoće s kojom se mora suočiti i pomiriti. Ako se u Smetaninoj kompoziciji dade prepoznati trag Schuberta, primjerice u vođenju tijeka prvog stavka, koji od širokog statičnog početka juri prema provalama žestine i energije u njegovom središnjem dijelu, ili, u posljednjem stavku, ideja o reminiscenciji i transformaciji prijašnjih tema, kao što je to bilo uobičajeno u glazbi 19. stoljeća nakon simfonijskih pjesama Franza Liszta; ono što je Smetana smatrao važnim za ovo svoje djelo bilo je oslikati tonsku sliku njegova života. Gotovo kao da se branio od nekog zamišljenog napada na svoju glazbu, kakve je često doživljavao, rekao je: "što se tiče mog Kvarteta, rado ću drugima prepustiti da procijene njegov stil, i neću se ni najmanje ljutiti ako taj stil ne bude prihvaćen ili ako ga budu smatrali drukčijim od onoga što se podrazumijeva pod 'stilom kvarteta'. Nisam odlučio napisati Kvartet samo zato da udovoljim formi ili običaju… za mene oblik svake skladbe određuje sadržaj, pa je tako i ovaj Kvartet sam sebi odredio formu.“ Smetana objašnjava svaki od četiri stavka. "Prvi stavak opisuje moja mladenačka umjetnička nagnuća, romantičnu atmosferu, onu nedokučivu težnju za nečim što se ne da ni izraziti ni definirati, ali isto tako i neko upozorenje na moju nesretnu budućnost.“ Drugi stavak je "quasi-polka koja u sjećanje vraća sretne dane mladenaštva kada sam skladao plesnu glazbu koju bih odmah davao mladim ljudima, koji su kao i ja strasno voljeli ples.“ Melodija skladana za violu trebala bi se, u skladu sa Smetaninom željom, svirati "quasi tromba“ (kao truba). Treći stavak, Smetana nastavlja, "podsjeća me na sreću moje prve ljubavi, djevojku s kojom sam se poslije oženio.“ Posljednji stavak opisuje "saznanje da u glazbi mogu obrađivati nacionalne elemente, moju sreću dok sam slijedio taj put sve dok on nije zapečaćen gluhoćom, žalosnu perspektivu budućnosti, slabašne zrake nade u oporavak, prisjećanje na izglednu karijeru u mladosti, osjećaj bolnog žaljenja.“ U jednom trenutku, u posljednjem stavku, glazba se naglo prekida, slijedi duboki tremolo, iznad kojega violina svira visoki iritirajući ton. "To je ono zujanje visokih tonova koje me je vjerno pratilo 1874., najavljujući početak moje gluhoće. Dozvolio sam si ovu malu šalu jer je to za mene bilo stravično iskustvo.“ Nakon niza kratkih citata iz različitih stavaka, glazba se stišava do potpune tišine.
Šostakovičev Klavirski kvintet u g-molu kao impresivan sraz tmine, mira i vedrine
Do 1940. godine opus Dmitrija Šostakoviča (1906-1975) broji šest simfonija, dvije opere, tri velike baletne partiture i veliku količinu filmske glazbe. Dotada je, međutim, Šostakovič skladao samo tri komorna djela. Uspjeh s Prvim gudačkim kvartetom 1938. godine, koji sanktpeterburška i moskovska publika upoznaje na izvedbama eminentnih sastava Glazunov i Beethoven kvarteta, utabat će novu stazu Šostakovičevog stvaralačkog puta, koja ocrtava jedan od najimpresivnijih komornih opusa u povijesti glazbe: nakon Prvog gudačkog kvarteta nastaje Klavirski kvintet u g-molu, još četrnaest gudačkih kvarteta, klavirski trio, violinska sonata i sonata za violu.
Klavirski kvintet nastaje kao odgovor na entuzijastične nagovore članova Beethoven kvarteta koji žele skladbu u kojoj bi skupa s njima sudjelovao i pijanist. A možda je razlog bio što bi onda Šostakovič, kako je sam izjavio, mogao kao izvođač putovati zajedno s članovima kvarteta. Djelo piše u ljeto 1940. godine, u Lugi, južno od Sankt Peterburga. Krajem godine Kvintet je već u nekoliko navrata mogla čuti publika u Moskvi i Sankt Peterburgu. Snimljen je za radio, stekavši ogromnu popularnost, nebrojene hvale kritike i publike. Naredne godine okrunjen je Staljinovom nagradom, ali i internacionalnom slavom, ostavši do danas jednim od najizvođenijih Šostakovičevih djela.
Poput raznih drugih skladbi iz pera ovog skladatelja, koji je naizmjence bio malo u milosti pa opet u nemilosti staljinističkog režima, i Klavirski kvintet odraz je svoga vremena. Zaigranost glazbenog materijala, naizgled vrlo jednostavnog, očaravajući ukrasi nakalemljeni na jasno ocrtane melodijske linije, providan slog kvinteta i općenito pristupačnost ove glazbe, učinili su Kvintet vrlo popularnim odmah nakon njegove prve izvedbe. Ono što dominira skladbom atmosfera je vedrine, ali ponekad gotovo sumanute, poput one u scherzu, i mira, ali u nekim trenucima gotovo prijetećeg, kao što je bila ona utiha na kojoj je plutao tadašnji Sovjetski savez, uslijed pakta o nenapadanju između Hitlera i Staljina, dok je cijeloj Europi već bjesnio rat. Šostakovič Kvintet gradi od neuobičajenih pet stavaka - započinje relativno kratkom pripremom: glavnu melodiju donosi klavir, preuzimaju je gudači, ponavljajući je nakon što istraže dvije pokretljivije teme koje uvodi viola. Preludij se ponekad interpretira kao stavak napisan po uzoru na Bacha, i uvod namijenjen Fugi, čiju temu donose prigušeni gudači. Slijedi kratki briljantni Scherzo, tipičan primjer Šostakovičevog nepresušnog smisla za humor i ironiju, i nakon njega Intermezzo koji nas opet uvlači u prostor nedokučivog mira. Ipak, Šostakovič skladbu završava nasmiješenim bijegom iz tmine, protkanim zaigranim i neopterećujućim glazbenim sadržajem.
Gudački kvartet Porin utemeljen je godine 1998. u razredu komorne glazbe Mladena Sedaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Danas njegov stalni postav čine violinisti Ivan Novinc i Tamara Petir, violistica Lucija Brnadić i violončelistica Neva Begović. Od osnutka Kvarteta njegovi su mladi glazbenici surađivali s istaknutim umjetnicima kao što su violinisti Miran Kolbl i Kristina Šuklar, violisti Aleksandar Milošev i Hrvoje Philips, violončelisti Valter Dešpalj i Monika Leskovar, kontrabasist Nikša Bobetko, gitaristi Petrit Çeku i Tvrtko Sarić, klarinetisti Domagoj Pavlović, Marija Pavlović, Davor Reba i Bruno Philipps, pijanisti Srebrenka Poljak i Srđan Čaldarović i članovi istaknutih svjetskih gudačkih kvarteta kod kojih su pohađali majstorske tečajeve (Amadeus, Alban Berg, Bartók, Janáček, Smetana, Praški kvartet) te postigli zapažene uspjehe na koncertima u gotovo svim gradovima svoje domovine te u Njemačkoj, Argentini, Austriji, Italiji, Sloveniji i BiH-u. Kvartet je sudjelovao pri predstavljanju hrvatske glazbene umjetnosti na Svjetskoj izložbi Expo 2000 u Hannoveru, iste godine, na poziv Austrijskog društva za suvremenu glazbu, nastupio na koncertu djela mladih austrijskih skladatelja u Beču te svirao na salzburškome Mozarteumu. Njegov repertoar obuhvaća domaća i strana djela iz različitih stilskih razdoblja. Od godine 2002., praizvodeći djela hrvatskih autora, od kojih su mu neka i posvećena (Seletković, Palanović, Skender, Lazarin), Kvartet redovito gostuje na Klupskoj kazališno-glazbenoj sceni Amadeo, a skrb za hrvatsku glazbenu baštinu dokazuje i svojim sudjelovanjem u obilježavanjima obljetnica hrvatskih skladatelja (Šulek, Maček, Kunc, Dugan, Odak, Dobronić i dr.). Godine 2005. i 2007. Kvartet je nastupio na Muzičkom biennalu Zagreb gdje je, među ostalim, izveo 2. gudački kvartet Krzysztofa Pendereckoga, a 2006., na poziv Glazbene mladeži Njemačke, ostvario je zapažen nastup u Weikersheimu. U travnju godine 2007. Kvartet je s kontrabasistom Nikšom Bobetkom gostovao s četiri koncerta u Argentini, a 2008. je (uz klarinetisticu Mariju Pavlović) uspješno gostovao na Dubrovačkim ljetnim igrama. Kvartet je osvojio nekoliko vrijednih nagrada, među kojima su prva nagrada na natjecanju mladih hrvatskih glazbenika Radio podij (2000.), Dekanova nagrada Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, prva nagrada na Natjecanju mladih glazbenih umjetnika Darko Lukić (u sezoni 2001.-2002.) te Nagrada Ivo Vuljević za najbolje mlade glazbenike u 2002. godini. Također je dobitnik diplome Milka Trnina Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika za ciklus koncerata u sezoni 2007.-2008. Dosad je snimao za Hrvatski (djela Ive Mačeka i Božidara Kunca) i Austrijski radio.
Katja Repušić rođena je u Splitu gdje je završila glazbenu školu u klasi prof. Kosovke Čudine,
Studij glasovira u klasi prof. Zvjezdane Bašić završila je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2001., a potom i magistrirala 2005. u klasi prof. Pavice Gvozdić. Tijekom školovanja osvaja brojne nagrade na državnim natjecanjima glazbe, a Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu dobiva 2000. godine za izvedbu Griegovog koncerta za glasovir i orkestar. Usavršavala se kod uglednih pijanista i pedagoga u Hrvatskoj i inozemstvu: I. Laszko, L. Baranyay, N. Kazimirova, A, Valdma, V. Pavarana, H. Seidel, R. Hoffmann, D. Tomšić, K. H. Kammerling.
Brojne solističke i koncerte s orkestrima održava diljem Hrvatske: Zagreb (Dvorana Vatroslava Lisinskog, Hrvatski glazbeni zavod), Split (Hrvatsko narodno kazalište Split), Zadar (Hrvatska kazališna kuća, Svečana dvorana Sveučilišta), Dubrovnik (Dubrovačke ljetne igre)…
Nastupila je u Belgiji (Alden Biesen) kao sudionik Euro Nippon Music Festivala te u Italiji (Bergamo - European Musical Summer). Značajni su njeni koncerti sa Simfonijskim orkestrom Muzičke akademije, Simfonijskim orkestrom HNK Split, Splitskim komornim orkestrom, Zadarskim komornim orkestrom, Simfonijskim puhačkim orkestrom HV-a te Splitskim gudačkim kvartetom.
Dvije godine radila je kao profesor glasovira na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, a trenutno je zaposlena kao asistent na Odsjeku za glasovir Umjetničke akademije u Splitu.
Tekst: Zrinka Matić