Mirjam Lučev Debanić – harfa, Martin Draušnik – violina

Mirjam Lučev Debanić glazbeno školovanje započela je u Splitu, kod Dunje Lučev, a studij nastavila na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Rude Ravnik Kosi. Nakon što je diplomirala s odličnim uspjehom, Mirjam Lučev Debanić usavršavala se kod uglednih pedagoga Isabelle Moretti u Francuskoj te Patrizie Tazzini u Italiji. Solo harfistica Zagrebačke filharmonije postala je 1993, a od 2006. docentica je za harfu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Hvaljene solističke nastupe održala je sa značajnim hrvatskim orkestrima (Zagrebačka filharmonija, Varaždinski komorni orkestar, Dubrovački simfonijski orkestar, Splitski komorni orkestar, Zadarski komorni orkestar) te Simfonijskim orkestrom Danubia iz Mađarske. Od nastupa posebno izdvaja hrvatsku praizvedbu Koncerta za obou, harfu i orkestar Witolda Lutosławskog 1996., uz oboista Branka Mihanovića, te praizvedbu skladbe Nešto lijepo za harfu i gudački orkestar Tomislava Uhlika, koja joj je ujedno i posvećena. Mirjam Lučev Debanić surađuje također i s različitim komornim sastavima te vodećim hrvatskim i inozemnim umjetnicima.

Inovativne izvedbe ove harfistice zabilježene su i na nekoliko nosača zvuka - s flautisticom Anom Domančić Krstulović ostvarila je na tom polju nekoliko uspješnih suradnji. S njom je snimila CD-ove pod naslovom Glazba za flautu i harfu, Koncertantnu muziku za flautu, harfu, vibrafon,gudački orkestar i udaraljke Borisa Papandopula (CD pod naslovom Hommage à Boris Papandopulo) i Nino Mazzoni: Composizioni per flauto e arpa, potonji po želji harfistice Rajke Dobronić Mazzoni. Svoj harfistički rad predstavila je i na CD-ovima Harfa i Nešto lijepo koji čine svojevrsna putovanja kroz vrhunce harfističke literature. Tim se nosačima zvuka Mirjam Lučev Debanić predstavila kao izniman interpret čije majstorsko muziciranje karakterizira rijetko senzibilan izričaj i urođena produhovljenost.

Martin Draušnik (Zagreb, 1981) diplomirao je violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Maje Dešpalj Begović. Školovanje je nastavio, kao stipendist Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na Hochschule für Musik u Freiburgu, gdje je završio postdiplomski studij u klasi Latice Honde Rosenberg. Daljnje usavršavanje uslijedilo je na Hochschule für Musik und Darstellende Kunst u Stuttgartu, gdje je završio solistički studij u klasi jednog od najpoznatijih svjetskih violinista, Ingolfa Turbana. Na koncu, svoje obrazovanje proširuje i na violu, koju je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Aleksandra Miloševa.

Tijekom školovanja osvojio je brojne nagrade i priznanja: s Gudačkim kvartetom Porin osvojio je prvu nagradu Hrvatskog radija – Radio podij, nagradu Darko Lukić i nagradu Ivo Vuljević, a kao solist treće mjesto i posebnu nagradu na Međunarodnom natjecanju Alfredo Marcosig (Gorizia, Italija) te dva puta prve nagrade na Hrvatskim natjecanjima učenika i studenata glazbe. U 2010. godini, na 43. Tribini mladih umjetnika Darko Lukić, osvojio je nagradu Darko Lukić kao i nagradu Koncertne Dvorane Vatroslava Lisinskog, a iste godine je za izvedbu Tartinijevog Đavoljeg Trilera nagrađen nagradom Stjepan Šulek.

Kao član raznih orkestara nastupao je u svim važnijim koncertnim dvoranama europskih zemalja, dok je kao solist nastupio uz Zagrebačku filharmoniju i Ansambl Cantus. Recitale redovito održava u Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji i Italiji.Vrlo je aktivan u komornom i orkestralnom muziciranju. Jedan je od osnivača Gudačkog kvarteta Porin, a djeluje kao stalni član ansambla Zagreb trio. Koncertni je majstor Zagrebačke filharmonije te ansambla I Virtuosi di Paganini, a u istoj ulozi povremeno nastupa s Varaždinskim komornim orkestrom, Zadarskim komornim orkestrom i Ansamblom Cantus. U studenome 2012. godine, nakon pauze od 40 godina, ponovno oživljava Komorni studio Zagrebačke filharmonije, čiji je koncertmajstor i umjetnički voditelj. U siječnju 2013. nastupio je kao solist uz Zagrebačku filharmoniju u Zlatnoj dvorani Musikvereina u Beču.

Od listopada 2010. asistent je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.