Splitski gudački kvartet - Podnevni divertimento

MIROSLAV MILETIĆ (1925) hrvatski je skladatelj, violinist i glazbeni pedagog. Jedan je od najizvođenijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća, a popularnost mu je veća u inozemstvu nego u domovini. Njegov skladateljski opus nastaje na temelju pozitivnih iskustava tradicionalnoga glazbenoga govora, iskustava povezanih s glazbenim izrazima današnjice, a sve je to obogaćeno reminiscencijama na bujnost folklornog izraza kojemu je skladatelj oduvijek bio blizak i nekako intuitivno privržen. Njegovo poznavanje suvremenih glazbenih tijekova i djelomična primjena iskustava glazbene avangarde u mnogim njegovim djelima nikada nisu potisnuli njegovu očaranost jednostavnošću, moglo bi se čak reći naivnošću melodike i ritmike izvornoga folklornog podrijetla. Uz mnoga druga djela, to se posebno očituje u njegovim poznatim skladbama Danza per violino solo te u Folklornim kasacijama.

LUDWIGU VAN BEETHOVENU (1770-1827) prvih šest gudačkih kvarteta iz op. 18, uz klavirske sonate, bili su prvi veliki izazov na području komorne glazbe. Povijest bilježi da narudžbe nastaju pod patronatom princa Lobkowitza, mecene Beethovenovog najboljeg prijatelja Karla Amende po dolasku u Beč. Izazov je bio tim veći jer je imao doseći uzorne primjere Haydna i Mozarta, čija su se imena vezivala uz ovaj osobiti žanr komorne glazbe. Isprva radeći skice i studirajući djela druge dvojice bečkih klasičara, rada na opusu 18 prihvatio se u drugoj polovici 1798. godine, a svih šest kvarteta dovršio je do kraja 1799. Kvartet u c molu posljednji je napisan i jedinome mu ne prethode nikakve skice. Jedinstven je i po tome što je samo on napisan u molu. I to upravo c-molu kojega je Beethoven birao i ranije za “Pathétique” klavirsku sonatu, ali i kasnije za Petu simfoniju ili završnu klavirsku sonatu iz opusa 111.

DUBRAVKO DETONI (1937), hrvatski je skladatelj, pijanist i pisac koji je hrvatsku suvremenu glazbu obogatio za veliki opus u orkestralnom, komornom, solističkom, vokalnom i elektroničkom žanru. Zaboravljene muzike jedno je od njegovih najpoznatijih djela Ova skladba od svog je nastanka u Dubrovniku 1981. obišla svijet mnogim izvedbama, i u različitim obradama, pa čak i u onoj za tamburaški orkestar, a potvrdu njezine vrijednosti nalazimo i na nemalom broju zvučnih nosača na kojima je zabilježena. Radi se o tipičnoj Detonijevoj impresiji, iznesenoj u izbalansiranoj i vješto oblikovanoj glazbenoj formi, koju Detoni gradi s lakoćom, majstorski izvlačeći iz gudača svjež i originalan zvuk, koji, u optimalnom doziranju potencijala instrumenata, točno prenosi Detonijeve impresije.

SPLITSKI GUDAČKI KVARTET osnovan je 2005, a osnivači su mu iskusni i istaknuti glazbenici sa splitske glazbene scene koji su svoje obrazovanje započeli u Splitu. Danas, nakon međunarodnih karijera (Španjolska, Italija, SAD), vodeći su ljudi u gradskim glazbenim institucijama (Hrvatsko narodno kazalište, Glazbena akademija). Splitski gudački kvartet promiče bogat repertoar klasične, ali i popularne glazbe, namijenjen širokoj publici. Osim klasičnog i pop-repertoara, u suradnji s plesnom školom u Splitu priređuju i visoko cijenjene te odlično posjećene Večeri argentinskog tanga. Približavajući se proslavi desete obljetnice djelovanja, Splitski gudački kvartet održao je niz hvaljenih koncerata diljem Hrvatske te postao značajan faktor u glazbenom životu Splita nastupajući na ljetnim festivalima (Splitsko ljeto, Splitske glazbene večeri, Glazbene večeri Sv. Franje), ali i obilježavajući glazbeni život Splita vlastitim koncertnim sezonama.

Njegovi članovi su: Valter Lovričević (violina), Ana Tošić D'Ambra (violina), Igor Smoday (viola) i Mihovil Karuza (violončelo).