Prvi festivalski dan 21. Marulićevih dana

Marulićevi dani, festival hrvatske drame i autorskog kazališta koji se, u organizaciji splitskog Hrvatskog narodnog kazališta, po dvadeset i prvi put održava u Splitu započet će 26. travnja u 20 sati na sceni HNK Split. Festival će, u ime pokrovitelja Ministarstva kulture Republike Hrvatske, otvoriti Srećko Šestan, ravnatelj Uprave za izvedbene umjetnosti i audiovizualnu djelatnost Ministarstva. Nakon svečanog otvorenja bit će uručene Nagrade za dramsko djelo Marin Držić za 2010. godinu Ministarstva kulture RH, da bi potom kao prva u natjecateljskom dijelu programa bila prikazana predstava Zagrebačkog kazališta mladih Ovo bi mogla biti moja ulica, autorski projekt Anice Tomić i Jelene Kovačić. U sklopu Festivala, koji će trajati do 3. svibnja, bit će izvedeno ukupno osam predstava koje će se natjecati za festivalske nagrade.
Nagrada Ministarstva kulture Marin Držić ustanovljena je 1991, iste godine kad i festival Marulićevi dani s istom osnovnom intencijom, poticanjem hrvatskog dramskog i kazališnog stvaralaštva. Na natječaj za 2010. godinu pristiglo je 66 novih dramskih tekstova kojima je Stručno povjerenstvo dodijelilo jednu prvu, dvije druge i tri treće nagrade, a u uži izbor izdvojilo 12 djela. Prvu je nagradu dobila drama Zlatka Svibena Odsjev magle, drugu su podijelili drame Jasena Boke O kupusu i o bogovima, te Libreto Irene Škorić, a treću nagradu ravnopravno su podijelili Asasin (Urbana bajka Hrvoja Hitreca, Dubrovačke legende (Grad iz snova) Marijane Nole, te Nula kuna po minuti Karmele Špoljarić. Povjerenstvo je djelovalo u sastavu: Branka Cvitković, dramska umjetnica, nacionalna prvakinja, Nino Škrabe, književnik i dramski pisac, te Boris B. Hrovat, književnik i kazališni kritičar, predsjednik Povjerenstva.
U 20:30 izvedbom predstave Zagrebačkog kazališta mladih Ovo bi mogla biti moja ulica na pozornici HNK Split započet će natjecateljski do programa 21. Marulićevih dana. Tekst Jelene Kovačić i Anice Tomić koji je režirala Anica Tomić, predstava je koja progovara o nasilju među mladima u Hrvatskoj, a posvećena je zagrebačkom
maturantu Luki Ritzu, te svim mladićima i djevojkama koji svakodnevno stradavaju na ulicama naših gradova. Četrnaest likova drame, koje su autorice, kako same kažu „imenovale predznacima njihovih karaktera“, a ne osobnim imenima i prezimenima susrećemo na dan sprovoda nasilno ubijenog maloljetnika. Priča je izmišljena, iako potencijalno ostvariva, a susret tih fikcionalnih likova s prijateljicom Luke Ritza Larom Janić, jedinom koja se na sceni predstavlja svojim pravim imenom trenutak je u kojem se kazalište suočava sa stvarnošću. Ili, kako kažu autorice: „Upravo u tom trenutku kazalište preuzima svoju odgovornost za probleme o kojima raspravlja. I na svojevrstan način postaje svjedokom koji je odlučio progovoriti. Ova predstava tako se obraća svima onima koji su na bilo koji način svjedočili nasilju: žrtvama, nasilnicima, roditeljima, djeci, susjedima, nastavnicima, slučajnim prolaznicima, predstavnicima mjerodavnih institucija.... Svima onima koji će se u njoj možda prepoznati ili osjetiti potrebu da odgovore na neko od pitanja što ih ona postavlja. Trenutak kada smo se pitale tko to ima pravo oduzeti drugomu bez ikakva razloga jedinu i apsolutnu slobodu, to jest život sam, bio je i trenutak našega prepoznavanja u Lukinoj priči.“
U predstavi igraju: Suzana Nikolić, Damir Šaban, Vedran Živolić, Jadranka Đokić, Nadežda Perišić – Nola, Nataša Dorčić, Goran Bogdan, Petar Leventić, Danijel Ljuboja, Marica Vidušić, Dora Polić Vitez, , Edvin Liverić, Zoran Čubrilo i Lara Janić. Scenografiju predstave Ovo bi mogla biti moja ulica potpisuje ARCHIsquad, kostime je kreirala Doris Kristić, glazbu su izabrale autorice Anica Tomić i Jelena Kovačić, a obradio je i aranžirao Frano Đurović, a svjetlo je oblikovao Aleksandar Čavlek.