Drama Marije Dukić Što čekamo najbolja na natječaju HNK Split

Drama autorice Marije Dukić Što čekamo proglašena je najboljim dramskim tekstom pristiglim na Javni poziv za novi dramski tekst o ravnopravnosti spolova splitskog Hrvatskog narodnog kazališta u sklopu projekta Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena: usklađivanje privatnog i obiteljskog života u veljači ove godine. Povjerenstvo koje je radilo u sastavu Andrea Mladinić, glumica splitskog HNK, Goran Selanec, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, te Jasen Boko, dramaturg, donijelo je odluku o pobjednici birajući između 25 pristiglih tekstova iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Ovaj je projekt inače financiran u sklopu programa Europske komisije Rights, Equality and Citizenship- Prava, jednakost, građanstvo. Nositeljica projekta je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, a partneri na projektu su HNK Split, Udruga Riječi/Prave/Predstave i MAMFORCE (Spona komunikacije).

Autorica drame Marija Dukić zaslužila je nagradu u iznosu od 30.000 kuna brutto, a nagrađena drama u sezoni 2016./2017. bit će praizvedena u produkciji HNK Split. Kako ciljanu publiku produkcije čine mladi u dobi od 15 do 19 godina, predstava će gostovati u srednjim školama i na scenama u 4 županije juga Hrvatske: Dubrovačko-neretvanskoj, Splitsko-dalmatinskoj, Šibensko-kninskoj i Zadarskoj.

Nagrađena drama Što čekamo prema obrazloženju Povjerenstva govori o suvremenoj obitelji, ponešto drugačijoj od promoviranog konzervativnog stereotipa koju čine majka, njezin partner te sin i kćer, blizanci pred upisom na fakultet. Autorica Marija Dukić u njoj progovara upravo o temama koje problematiziraju i promoviraju punu ravnopravnost spolova a koji su i navedeni u Javnom pozivu. Obiteljska drama Što čekamo kritizira tradicionalne rodno pristrane stereotipove i društvenu praksu o ulozi žene, ali i muškarca u obitelji, društvu i profesionalnom okruženju čime stimulira kritičku re-evaluaciju ovakvih socijalnih stereotipova. Što se događa kad sin želi odabrati "žensko", a kćer "muško" zanimanje i kakve veze u svemu tome ima uloga (nepostojećeg) oca u formativnim godinama neke su od tema kojima ova drama prodire u srž muško-ženskih odnosa, ali i nametnutih predrasuda. Ona ne nudi rješenja, ali se dramski vještim zapletom snažno bori za razumijevanje različitih odabira i ravnopravnost spolova.

Marija Dukić novo je ime u kazališnim krugovima, a ovo je njezin dramski prvijenac. Diplomirana profesorica hrvatskog i engleskog jezika rođena je u Splitu 1983. godine, a još za vrijeme pohađanja Prve jezične gimnazije sudjelovala je u brojnim pjesničkim susretima. Književna publika sjetit će je se kao urednice časopisa „The Split Mind“ i dobitnice prve nagrade Natječaja za kratku priču šibenske Gradske knjižnice Kušin 2016. O sebi kaže: "Dišem, čitam i pišem u Šibeniku. Multikulturalna sam, rječita i svakodnevno se borim protiv svih mutiranih podvrsta modernog fašizma. Zaljubljena u knjige i književnost. Pijem tri kave dnevno, osim kad pišem od jutra do mraka – onda ne brojim dok se ne počnem tresti. Boli me duša kad vidim pisaće strojeve koji se ne koriste, knjige koje se ne čitaju i ljude u samonametnutim kavezima."

Na Javni poziv u objavljenom roku pristiglo je 25 dramskih tekstova iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a Povjerenstvo je naglasilo kako kazalištima i zainteresiranima u Hrvatskoj, ali i izvan nje želi preporučiti još tri dramska teksta za koja drži da posjeduju iznimnu dramsku kvalitetu i zaslužuju produkciju na profesionalnoj sceni. Riječ je o tekstovima Tanje Šljivar: Kao i sve slobodne djevojke, Davora Špišića: Tihe noći i Bojana Brajčića: Circulus Vitiosus, dok se tekst Jelene Marović: Baba, ili o emancipaciji preporučuje školskim kazališnim družinama.