Dramskoj prvakinji HNK Split Kseniji Prohaski ministar kulture dodijelio naziv nacionalne prvakinje

Ministar kulture Republike Hrvatske prof. Berislav Šipuš dodijelio je dramskoj umjetnici Kseniji Prohaski, prvakinji Hrvatskog narodnog kazališta Split, naziv nacionalne prvakinje. Ministar je odluku donio na temelju mišljenja Stručnog povjerenstva za dodjelu naziva Nacionalnog prvaka opere, drame i baleta.

Ksenija Prohaska rodila se u Splitu, a u Rijeci je pohađala osnovnu školu, gdje je i maturirala na Prvoj gimnaziji. Na Ekonomskom fakultetu, pri Odjelu za strane jezike, 1972. upisuje engleski, njemački i talijanski, a dvije godine potom upisuje se na Akademiju za kazalište i film u Zagrebu. Istodobno, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisuje komparativnu književnost i engleski jezik. Godine 1975. postaje diplomirani korespondent stranih jezika. Na Akademiji je studirala u klasi Božidara Violića, Joška Juvančića i Tomislava Durbešića.

Na drugoj godini studija započinje suradnju s kazalištem „Gavella“ u predstavi “Maškarata ispod kuplja” u režiji Ivice Kunčevića. Nakon toga slijedi suradnja s HNK Zagreb, gdje nastupa u predstavama “Peer Gynt” u režiji Horea Popescu, “U agoniji”, redatelj Vladimira Gerića i “Panđa” u režiji Petra Šarčevića. Surađuje i s Teatrom &TD i Teatrom Klasike, te debitira na televiziji u dramama “Rodoljupci” i “Marija Terezija”, a na radiju uz Vanju Draha igra glavnu žensku ulogu u radiodrami Tita Strozzija.

Poslije treće godine prekida studij i osniva obitelj s kolegom Darkom Čurdom, s kojim dobija kćerku Anu. Vraća se na studij glume 1978. godine, a diplomira 1980. U HNK Zagreb sudjeluje u produkcijama komada “Kazališni život ili smrt” Petra Šarčevića, “Zlatni mladić” Ivice Kunčevića, “Dubrovačka Trilogija” Duška Juvančića, te nakon diplome igra glavnu ulogu Nevjeste u Lorcinoj “Krvavoj svadbi”, Petra Šarčevića, te jednu od značajnih uloga u predstavi “Galicija”. U tim predstavama, pored glumačke interpretacije, nastupa i kao vokalni solist.

U međuvremenu ostvaruje glavnu ulogu u filmu “Gosti iz Galaksije” oskarovca Duška Vukotića, a 1984. godine voditeljica je TV emisje “Svjetlosti pozornice” u Koncertnoj Dvorani Vatroslava Lisinskog, gdje s velikim uspjehom pjeva uz pratnju Jazz Orkestra RTV. Njezin prvi glazbeno-dramski recital, 1985. godine u prostorijama “Moše Pijade” pod nazivom “Ratni song i poneka riječ nježna”, izazvao je burne reakcije, a vrlo kratko poslije premijere snima holivudsku koprodukciju, film “Transilvania 6-5000” Rudi De Luca-e, gdje glume Jeff Goldblum, Geena Davis i John Byner za kojeg se udaje i s kojim odlazi u Ameriku.

Tijekom slijedećih dvije godine putuje širom svijeta na brojne turneje: Tokio, Toronto, New York, Los Angeles, Las Vegas, Houston, Havaji, Fiji, a 1988. dolazi u Hollywood gdje najprije ostvaruje kontakt s hrvatskom dijasporom i nekoliko godina za redom vodi Hrvatski Glazbeni Fest u Torontu, u Roy Thompson Hallu. Godine 1989. susreće se proslavljenu redateljicu i sineasticu-animatoricu Mariju Miletić Diol s kojom osniva Hrvatsko narodno kazalište u Južnoj Kaliforniji s predstavom “Hasanaginica” u kojoj igra naslovnu ulogu, a partner joj je Čedo Martinić.

Pored brojnih dramskih i glazbenih nastupa za hrvatsku dijasporu, počinje glazbene nastupe u proslavljenim muzičkim clubovima La Cage au Follu i Vine and Street Bar & Grill. Kao rezultat velikog uspjeha, na preporuku producentice Gine Aloisi postaje članom Društva Američkih Filmskih djelatnika, sa ulogom u filmu Richarda Danusa “No Place to Hide”, čiji su protagonisti Kriss Kristofferson, Drew Barrymore i Martin Landau.

Godine 1992. tumači glavnu ulogu u komediji “Sexual Serendipity” u uvaženom Odyssey Theatre iz Santa Monicae, uz Suzanne Diol, Sally Kirklandom, Ric Biggsom i Antony Fargasom. Te godine snima i s velikim japanskim redateljem Kinjiem Fukasakom. Iste godine Ksenija Prohaska, kao pomoć hrvatskoj djeci organizira humanitarni koncert sa Connie Stevens i suprugom Johnom Bynerom, na koji se odazivaju tisuće Hrvata u Century Plaza Hotelu. 1993. počinje učiti pjevanje kod newyorskog maestra Geralda Frieda i snima za televiziji SeaQuest, sa Roy Scheiderom i William Shattnerom.

1999. godine Ksenija Prohaska vraća se u Hrvatsku te nastupa u glavnoj ženskoj ulozi, Olivie, u “Na tri kralja”, s redateljem Millerom. Nakon toga gostuje u novoj Millerovoj predstavi “Bertolt Brecht”, a 18. prosinca 1999. premijerno izvodi glazbeno-dramsku predstavu “Marlene Dietrich” u HNK u Splitu, čiji su autori Ana Tonković Dolenčić i Zlatko Broz, dok režiju potpisuje Ivan Leo Lemo. Ovu će predstavu Prohaska odigrati više od tristo puta, na četiri jezika (hrvatski, talijanski, engleski i španjolski), u 15-ak zemalja, uključujući SAD (New York: La MaMa Theatre, Los Angeles, San Pedro i Pittsburgh), dok je u Italiji uprizorena gotovo trideset puta: u Rimu, Veneciji, Trstu...

Kreacijom Serafine Splićanke u Tetoviranoj ruži Tennessee Williamsa (adaptacija Boris Dvornik, režija Ivica Boban) 2001. godine Ksenija Prohaska dobija nagradu za naslovnu ulogu kao najbolja glumica na Danima Satire u Zagrebu, a potom je proglašena najboljom glumicom, te osvaja najprestižniju: Nagradu hrvatskoga glumišta. Godine 2002. igra ulogu barunice Castelli u Krležinim Glembajevima, u režiji Saše Anurova, zatim slijedi komična uloga u Nosi nas rijeka Elvisa Bošnjaka (redateljica je Nenni Delmestre). 2003. godine ujesen odlazi u Rijeku u HNK Ivan Zajc i igra ulogu Filumene Marturano u istoimenoj predstavi. Ponovljen je uspijeh “Tetovirane ruže”, gostuje u Piccolo Teatro di Milano. Slijedi glazbeni nastup u Rimu u Avditorium Parco della Musica, gdje u pratnji Orchestra Roma Sinfonietta Ennia Morriconea, pod ravnanjem maestra Francesca Anzillotte, premijerno interpretira nekoliko songova iz musicala “Mata Hari” Fabia Fabora i Letizie Compatangelo. I još već spomenuti nastup u njujorškome Theatre La MaMa s “Marlene Dietrich”.

Od 2007. godine Prohaska nastupa u predstavama: “Libar Marka Uvodića” (redatelj Goran Golovko); “Billie Holiday”, čiji su autori sama Ksenija Prohaska i Arsen Ostojić, koji potpisuje i režiju; “Priča o Edith Piaf” i “Na Ljetovanju” Maksima Gorkoga (režija Jan Kicza), te u komediji Tahira Mujičića “Babina gujica” (Ičica Boban). 2009. igra u “Ribarskim svađama” (Vinko Brešan), “Podvali ludosti” (Žorž Paro), “Hamletu” (kao Gertruda), u režiji Saše Ogarjova i, u produkciji Solinskog Kulturnog Ljeta “Clara Schumann”, velike suvremene talijanske spisateljice Valerie Moretti.