Ivor Martinić i predstava Sada je sve zapravo dobro slavodobitnici 24. Marulićevih dana

Nagradu Marul za najbolji suvremeni dramski tekst izveden na 24. Marulićevim danima dobila je drama Moj sin samo malo sporije hoda Ivora Martinića, a najbolja predstava festivala je Sada je, zapravo, sve dobro, autorski projekt Olje Lozice u izvedbi ansambla Zagrebačkog kazališta mladih. Odlučio je tako Ocjenjivački sud festivala hrvatske drame 24. Marulčićevi dani.

Olja Lozica je dobila Marula za režiju predstave Sada je, zapravo, sve dobro. Marule za glumačka ostvarenja dobili su glumci Miloš Biković za ulogu Branka u predstavi Moj sin samo malo sporije hoda, te Bojan Navojec za ulogu Muškarca u predstavi Trebalo bi prošetati psa. Marula za umjetničko ostvarenje, (scenografiju, kostimografiju, dizajn svjetla, originalnu glazbu itd.) bit će dodjeljena Juraju Glasinoviću i Ivani Škrabalo za scenografiju predstave Sada je, zapravo, sve dobro. Nagrada publike ide predstavi Trebalo bi prošetati psa Tomislava Zajeca u režiji Franke Perković i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu koja je dobila prosječnu ocjenu gledatelja 4,53. Žiri čitatelja glavnog medijskog pokrovitelja 24. Marulićevih dana, dnevnog lista Slobodna Dalmacija za najboljeg glumca proglasio je Bojana Navojca. Marula za dramaturgiju predstave/dramatizaciju/adaptaciju ocjenjivački sud ove godine nije dodijelio.

Odluke i obrazloženja Ocjenjivačkog suda

Marul za suvremeni dramski tekst festivalske predstave dodijeljen je Ivoru Martiniću, autoru drame Moj sin samo malo sporije hoda,

izvedene u režiji Predraga Stojmenovića i produkciji Beogradskog dramskog pozorišta.

Obrazloženje: „Ivor Martinić mladi je pisac, no to ga ne sprječava da se bavi zrelim temama i ozbiljnim problemima. Autorovo djelo posjeduje čvrstu dramsku strukturu unutar koje psihološki razrađeni likovi koegzistiraju jedan s drugim, dok odnose određuju njihove osobne želje i frustracije. Vješto se služeći živim i duhovitim dijalogom, Martinić kreira dramu pred nama, na sceni, a ne izvan nje.“

Marula za predstavu u cjelinidobila je drama Sada je, zapravo, sve dobro autorice i redateljice Olje Lozice u izvedbi ansambla Zagrebačkog kazališta mladih.

Obrazloženje: „U predstavi Sada je, zapravo, sve dobro etide, predstavljene nizom isprepletenih slika i sekvenci, prikazane su kao mjesto duhovite i oštre kritike postojećeg stanja u jednom nehumanom društvenom sustavu. Izvrstan glumački ansambl ZKM-a prezentira banalnosti svakodnevnih životnih situacija, uspješno izbjegavajući dramaturške zamke. Tako se stvara zanimljiva predstava koja korespondira s publikom na emotivnoj, ali i mentalnoj razini.“

Marul za dramaturgiju predstave / dramatizaciju / adaptaciju (lokalizacija) se ne dodjeljuje.

Obrazloženje: „Procjenjujući dramaturški rad na izabranim predstavama Ocjenjivački sud je ustanovio da nisu zadovoljena osnovna načela dramaturgije, posebno naglašavajući pitanja dramaturške interpretacije i ritma predstava.“

Marul za režijudodijeljen je Olji Lozici za režiju predstave Sada je, zapravo, sve dobro u izvedbi ansambla Zagrebačkog kazališta mladih.

Obrazloženje: „Olja Lozica, režijom predstave Sada je, zapravo, sve dobro, pokazala je snažan autorski pristup, u srži kojega je unaprijed zadano prostorno određenje i ključ glumačke igre, kojih se dosljedno drži. Navedene elemente vješto koristi gradeći ozbiljne teme, uz humor i distancu, koristeći originalna izražajna sredstva.“

Marul za glumačko ostvarenje dodijeljen je Milošu Bikoviću za ulogu Branka u predstavi Moj sin samo malo sporije hoda.

Obrazloženje: „Miloš Biković, glumac je iznimnog i neupitnog dara. Kreira ulogu vještinom svoje igre čime upisuje dodatnu dimenziju liku Branka u predstavi Moj sin samo malo sporije hoda. Koristeći minimalistička sredstva igre, Biković postiže zavidnu scensku prezentnost.“

Marul za glumačko ostvarenje dodijeljen je Bojanu Navojcu za ulogu Muškarca u predstavi Trebalo bi prošetati psa.

Obrazloženje: „Bojan Navojec svojom ležernošću, snažnom osobnošću i prirodnošću na sceni, ne libeći se emocija, licem u lice s publikom, razotkriva svoju intimu ugrađujući je u lik Muškarca u drami Trebalo bi prošetati psa. Svedenim sredstvima igre, nameće se nježno, ali neupitno, kao spiritus movens ove komorne predstave.“

Marul za umjetničko ostvarenje (scenografiju, kostimografiju, dizajn svjetla, originalnu glazbu, itd.) dodjeljuje seJuraju Glasinoviću i Ivani Škrabalo za scenografiju predstave Sada je, zapravo, sve dobro.

Obrazloženje: „Scenografijom u predstavi „Sada je, zapravo, sve dobro“ njezini autori, Juraj Glasinović i Ivana Škrabalo, uvode nas u svijet koji je samo na prvi pogled harmoničan i idiličan. Već sljedećeg momenta uvučeni smo u sustav koji je nehuman, klaustrofobičan i, u konačnici, represivan. Toliki raspon značenja postignut je izrazitom funkcionalnošću i jednostavnošću, čime scenografija postaje bitan dramaturški element ove predstave.“

Gledatelji 24. Marulićevih dana su nakon svake izvedbe imali priliku ocjeniti predstave ocjenama od jedan do pet. Najvišu prosječnu ocjenu 4,53 dobila je predstava Trebalo bi prošetati psa Tomislava Zajeca u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba i režiji Franke Perković.

Žiri čitatelja Slobodne Dalmacije jednoglasno je proglasio Bojana Navojca najboljim glumcem 24. Marulićevih dana. Žiri u sastavu: Zdravka Radić, Nela Elezović-Kukoč, Jasna Blajić, Željan Vrsalović i Meri Butirić nagradu za najbolje glumačko ostvarenje dodijelio je Bojanu Navojcu za ulogu Muškarca u predstavi Trebalo bi prošetati psa Tomislava Zajeca, u izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba i režiji Franke Perković. Svoju su odluku ovako obrazložili: „Među izvrsnim glumačkim ostvarenjima Doris Šarić Kukuljice, Helene Minić, Ivice Pucara, Anje Alač, Larisse Ouei, Bojan Navojec je u zadnjoj predstavi Marulićevih dana, dodirnuo sve u gledalištu svojom glumačkom interpretacijom čovjeka kojeg više nema i čiju priču gledamo. Bojan Navojec do boli prigušuje svoje emocije jer više nema „čekanja“a mora se pobrinuti za psa, nekako izraziti emocije prema ocu i oprostiti se od one koju nije volio. Navojec narativno povezuje likove u drami i svojom izvrsnom glumačkom kreacijom izražava svu emocionalnu puninu koju nije u stanju izraziti riječima.“