Novo otvoreno pismo Almire Osmanović ministru Mesiću

Ravnateljica Baleta HNK Split ponovno se otvorenim pismom obratila ministru kulture Republike Hrvatske gospodinu Jasenu Mesiću, u kojem se osvrnula na njegov odgovor na prvo pismo oje mu je poslala u povodu njegova nepotvrđivanja gospodina Duška Mucala za intendanta.

Poštovani gospodine Mesić,
Vaš odgovor na pismo koje sam Vam napisala povodom odbijanja potvrđivanja g. Duška Mucala na mjesto intendanta HNK – Split, na žalost po hrvatsku kulturu, samo mi je potvrdio da doista ne razumijete o čemu govorite i da ste potpuno nekompetentna osoba za funkciju na koju su vas postavili.
Kažete: „Moja odluka zasigurno nije politička kako Vi apostrofirate, jer su stručni razlozi u ovom slučaju više nego jasni. Ona je zasnovana na stručnom mišljenju Vijeća za dramsku umjetnost Ministarstva kulture, a utemeljena je na činjenicama koje su se mogle iščitati iz predloženog programa“.
Vi možda jeste konzultirali Vijeće za dramsku umjetnost, ali uz njega postoji i Vijeće za glazbu i glazbeno-scenske umjetnosti koje, pouzdano znam, uopće niste konzultirali pri donošenju odluke, a jedino bi ono u Vašem Ministarstvu moglo izreći kompetentnu ocjenu o baletnom i opernom programu koji je predložio g. Mucalo. To je samo dokaz koliko površno shvaćate svoju ulogu pri donošenju odluka u važnim pitanjima za hrvatsku kulturu. Naime, upravo Vaša površna, opća i gotovo ulična ocjena programa bila me je potaknula da Vam napišem otvoreno pismo.
Da ste konzultirali stručno Vijeće koje zna o čemu se radi, njihov odgovor o predloženom programu bio bi, uvjerena sam, sasvim drugačiji od onoga kojega ste naveli. A možda ih upravo zbog toga i niste konzultirali.
Spočitavate mi da sam „šutjela pri donošenju političkih odluka u Splitu, između ostalog i prigodom postavljanja novog ravnatelja u Galeriji umjetnina u Splitu“!
Ja se bavim isključivo poslom koji, čini mi se, dobro poznajem, a to je balet, pa je ovaj vaš komentar na granici zdravog razuma. Jer, koliko znam, svaka vlast postavlja (i mijenja) i ravnatelje gradskih groblja, vodovoda, kanalizacije... Znači li to da sam trebala i u tim slučajevima reagirati?! Reagiram na ono što poznajem, a tako biste, čini mi se, trebali i Vi. Ja odgovaram za splitski Balet, a Vi za funkcioniranje i strategiju hrvatske kulture. Nikome ne bi trebalo biti strano pitati ako nešto ne zna ili ako ne poznaje dovoljno, pa ni Vama.
Govorite o mom „očuvanju vlastitih interesa“. Ukoliko ste mislili na moj interes za boljitak i sudbinu splitskog Baleta, onda se mogu s tim složiti. Zbog čuvanja tog interesa nedavno sam dobila i Nagradu grada Splita, zbog tog sam interesa i došla u Split i zbog toga interesa beskrajno me vesele stalni pozivi na gostovanja naših predstava po europskim metropolama koje su prepoznale našu kvalitetu.
Insinuirate da „kandidat za intendanta uopće nije pisao svoj program“, što opet upućuje na Vašu nekompetentnost i neznanje. Naime, ako niste znali, svaki se kandidat za intendanta o programu konzultira sa svojim budućim suradnicima. To je i profesionalno i moralno. Po tom principu radio je i g. Mucalo. Ili mislite da je, možda, trebao konzultirati Vaše Vijeće za dramsku umjetnost da mu pomogne sastaviti program za balet i operu!?
Niti jednim dijelom pisma nisam Vas željela diskreditirati kao osobu, jer za to nemam ni razloga ni potrebe. Jednostavno sam željela reagirati na jedan administrativno hladan i površan odnos prvog čovjeka hrvatske kulture koji se u slučaju Splita pokazao kao netko kome pogled prema jugu Hrvatske ne prelazi željezničku prugu koju vidi iz svog ureda u Runjaninovoj.
Nakon Vaše odluku ne prestajemo dobivati ogorčene komentare naše publike. Ogorčeni su jer ne vidite ono što oni vide i što žive: pun teatar koji posljednjih osam mjeseci dobro radi i funkcionira, unatoč teškim i neizvjesnim okolnostima koje nam Vi namećete.
I na kraju, odgovarajući meni, kažete da tim pismom ujedno odgovarate i v.d. ravnatelju Drame Čedi Anti Martiniću i v.d. ravnatelju Opere, Ivici Čikešu, a oni su, ni više ni manje, nego prvak Drame i nacionalni operni prvak. Taj status i položaj ne stiče se tako da Vas netko na njega postavi, nego isključivo vlastitim talentom i radom. Ali, prema Vašim kriterijima oni očito ne zaslužuju nekoliko Vaših, njima osobno upućenih rečenica. Zato Vi svakako zaslužujete da vam ustanova kojoj ste na čelu kupi knjižicu čije je poznavanje vrlo korisno i potrebno čovjeku na Vašem položaju. Knjižica je, pri tom, vrlo jeftina, a zove se – Bonton!
S poštovanjem,
Almira Osmanović