Naslovnica / O nama / Naši izvođači / Opera / Vitomir Marof

Vitomir Marof

Vitomir Marof, bariton. Rođen je u Zagrebu, gdje je diplomirao na Farmaceutsko-

DSC_3860

biokemijskom fakultetu (1976.), a titulu akademskog pjevača ostvario i na Muzičkoj akademiji (1988.). Prvi umjetnički angažman imao je u Operi SNG Maribor, članom Zagrebačke opere postao je 1991, a od 2007. operni je nacionalni prvak. U bogatoj karijeri na matičnoj kazališnoj pozornici ostvaruje impozantnu nisku uloga u djelima Verdija: La Traviata (Giorgio Germont i Gaston), La Forza del destino (Don Carlos di Vargas), Aida (Amonasro), Il Trovatore (Grof Luna), Un Ballo in maschera (Renato), te naslovne uloge u operama Nabucco, Simon Boccanegra i Rigoletto; zatim operama Puccinija: La Bohème (Parpignol i Benoit), Il Tabarro (Tinca); Mozarta: Le Nozze di Figaro (Basilio); Smetane: Prodana nevjesta (Vašek); Lehára: Vesela udovica (Vicomte Cascada); Saint-Saënsa: Samson et Dalila (Vrhovni svećenik); Mascagnija: Cavalleria rusticana (Alfio); Bizeta: Carmen (Escamillo); Brittena: Silovanje Lukrecije (Junije); Donizettija: La Figlia del reggimento (Sulpice); Musorgskog: Boris Godunov (Rangoni). Marof tumači i brojne uloge nacionalnogh opernog repertoara, počevši od praizvedbe opere-oratorija Petar Svačić Jakova Gotovca (Obrad), te nastavivši u komadima Matza: Božićna priča (Imbro); Kuljerića: Osman (Pastir); Lisinskog: Porin (Klodvig i Kocelin); Miletića: Juran i Sofija/Turci pod Siskom (Juran); Horvata: Preobražaj (Prokurist); Gotovca: Mila Gojsalića (Mehmed Topan-paša); Belamarića: Priče iz bečke šume (Oskar); Stahuljaka: Seoski svatovi (Mato); Zajca: Nikola Šubić Zrinjski (Nikola Šubić Zrinjski), Berse: Postolar od Delfta (Piet). Na pozornici HNK Split nastupio je u operama Rossinija: Il Turco in Italia (Poeta), Verdija: Nabucco (Nabucco), Zajca: Nikola Šubić Zrinjski (Nikola Šubić Zrinjski), a čest je gost svih hrvatskih opernih pozornica, kao i onih u europskim opernim kućama Dobitnik je nagrada „Milka Trnina“ (2001.), „Vladimir Ruždjak“ (2001.), „Tito Strozzi“ (2007.).